Otisak nedelje #9: Tatin sin, Nives i enac

Nedelja za nama obeležena je smrću gospođe Božen, kojoj smo, eto, konačno saznali i prezime. Takođe, Nataša Janić je iz samo njoj poznatih razloga i nakon misterioznog razgovora sa, kako je rekla, Vladimirom Divcem, odlučila da ponovo tera kajak pod zastavom Srbije, konačno uvidevši kolika su Mađari govna. Mi smo, kao i uvek, navukli ribarske čizme do kukova, zagazili u tone novinarskih govana izvukli ono što vredi prokomentarisati.

Tarzan nedelje: Emir “Nemanja” Kusturica

Šta god mislili o Kusti (da je poslednji dobar film napravio pre 15 godina), čovek radi šta oće, nesprečen bolom u međunožju. Ima svoj feudalni posed koji je dobio od demokratskog premijera Koštunice, loži se na antiglobalizam dok putuje po svetu, ladi muda svojim dvema zlatnim palmama, ruši srednjovekovne tvrđave da bi izgradio nove jer mu dosadno, ukratko, živi životom male laste. U svom supervilan hedkvortersu na Mokroj gori provodi vreme smišljajući koga sledećeg da dovede u Srbiju da mu pokaže prirodne lepote pršute i kajmaka, pod izgovorom da šatro organizuje filmski festival. Moramo priznati da mu je izbor do sada bio dobar: doveo nam je Džonija Depa, jednog od onih retkih tipova koje bismo opušteno obljubili iako nismo gej, a sada je rešio da nas ispoštuje i dovede nam pravu stvar. Stigao nam je aber da će sledeća gošća svetskog kalibra u mokrim snovima, ovaj, na Mokroj gori biti niko drugi nego Monika Beluči, Malena, mama, teta i tata. Jes da će biti ladno tamo u januaru, ali to nas neće sprečiti da se isfoliramo da smo studenti režije koji traže znanje i inspiraciju za svoj novi projekat i prijavimo se na dvodnevnu  “radionicu” kod gospođe Kasel.

Nauči nas svemu što znaš.

Mrzeli smo: Hajku na Vasilija

U danu kada je iz Sirije doletela granata koja je u turskom selu ubila majku i njeno četvoro dece, a Turska odgovorila bombardovanjem ciljeva u Siriji što je zamirisalo na otvoreni rat – najvažnija vest na najčitanijem srpskom portalu je da je sin bvšeg ministra za Kosovo i Metohiju upisao farmaciju iako je bio 178. mesta ispod crte. Bez ijednog dokaza, ljudima se podmeće priča puna stereotipa – tata političar, sin koji nije dovoljno dobro uradio prijemni i činjenica da je ipak upisan. Srpski zaključak – UPISAO PREKO VEZE! DOKLE VIŠE??? JE LI TO PLAĆENO KOSOVSKIM DODATKOM??? Ono što nisu napisali je sledeće – na smeru farmaciji se prima 245 studenata, od toga njih 45 na samofinansiranje koje je za srpske uslove papreno – 130.000 dinara. Veoma je moguće da je čak 200 ljudi odustalo jer a) nemaju pare i čekaće sledeću godinu ili vanredni rok na nekom drugom faksu; b) bolje su prošli na prijemnom za neki srodni fakultet, recimo hemiju, medicinu ili slično, pa idu tamo. Uz to fakultet često poprima više ovih koji plaćaju jer se tako nezvanično (i protivzakonito) fatira parama. Iz svega proizilazi jedino činjenica da mali Vasilije, odnosno njegov tata, ima 130.000 dinara u zemlji u kojoj radnici sebi seku prste, a sojini odresci postaju ponovo popularni. Ili je možda stvarno upisan preko veze, ali onda ne bi bilo rđavo imati nešto poput dokaza, relevantne izjave, priznanja itd. U Blicu su na naš upit rekli: „Pih, pa o čemu onda mi da pišemo, ako nam stalno trebaju ti… kako se zove… dokazi!“

Neko je ginuo za to Kosovo da bi ministrov sin upisao farmaciju preko veze. Sramota!

Pouka nedelje: Šta je zapravo enac

U sredu smo bili svedoci jedne od najboljih tekmi u poslednjih godinu dana, peglanje Sitija i Borusije koje je ličilo na tuču dve pijandure spuštenog garda. Što je bilo 1:1, a ne recimo 8:6 za Borusiju ima da se zahvali dvojici vrhunskih golmana, Džou Hartu koji je priznat u engleskoj i Romanu Vajdenfeleru koji je nepriznat u nemačkoj reprezentaciji. I, naravno, ruci Nevena Subotića. Rasprava koju potpiruju fudbalski komentatori – da li je bila ruka? – totalno je kretenska. Naravno da je bila ruka, svi smo videli. A da li je bilo namerno, da li je bio „prirodni položaj ruke“ – pa koga bole kurci. Nije sudija inspektor da ispituje predumišljaj ili biomehaničar da ispituje prirodnost položaja. Uostalom, često u fudbalu napraviš faul kad hoćeš da uzmeš loptu ili budeš u ofsajdu iako to nisi hteo – ipak se svira. Zašto bi kod ruke bilo drugačije? Poenta je da kroz Subotino igranje rukom nastaje šteta po protivnički tim – kraj priče. Da je ruka bila postavljena uz grudi ili recimo preko lica – onda ne bi bio penal jer i da nema te ruke lopta bi svejedno udarila u grudi/lice i ne bi prošla. Ovako, jebiga, Balotelara matira na opšte užasavanje svih nas koji volimo fudbal i navijamo za najmlađe dvostruke prvake Nemačke.

- Gospodine sudija, promašio sam gol, ali NISAM IMAO NAMERU. Mogu ponovo da šutam? - Naravno, sine.

Šiljili smo na: Nives Celzijus

Ah, Nives, prethodnica raspalih starleta sa ovih prostora, uzor-majka Soraja, Stanija i ostalih neobaveznih onanija. Mora se priznati da se gospođa (ej, gospođa – nekada je ta titula bila rezervisana za dame kao što su naše mame, a danas svaka može da nađe sebi prilepak koji će je prvo overiti pred matičarem, pa onda opet u motelu “Čarapića brest”) vrlo dobro drži i posle sedam godina arčenja od strane Dina Drpića – koji deluje kao da i u krevetu koristi istu tehniku i suptilnost po kojima je postao poznat kao stub “obrane” Dinama i Rijeke. Ali, izgleda da je i Nives dokurčilo uklizavanje u kaznenac, pa je rešila da Dina zameni nekim mlađim punjačem, a potražiće ga u Srbiji, kako kažu mediji, jer je navodno od tih istih medija rešila da pobegne, baš u Srbiju. Logično, jer ovde mediji u pravom smislu te reči ni ne postoje. U svakom slučaju, koristimo ovu priliku da se prijavimo kao zainteresovani da kusnemo ovu juhu od držeće koke ako stvarno reši da se ponudi na domaćoj trpezi.

To kad Švaba napravi...