Pomoć srpskom medijskom nebu

G: Dobar dan! Hvala još jednom što ste dozvolili da danas budem sa vama i napravim ovu reportažu! Recite ukratko – čime se vi ovde bavite?

P: Ah, nema na čemu. Vidite, naša agencija pruža savetodavne i logističke usluge iz oblasti multimedija. Počeli smo sa radom 2010. i već dugi niz godina uspešno poslujemo, zahvaljujući čemu smo i stekli poverenje mušterija!

* ZVRRR! *

P: Vidite, već od ranog jutra zovu! Oprostite! Agencija „Perša i sinovi,“ izvolite?

LK: Da, daa, ovde Lea Kiš! Imamo problema sa realizacijom emisije za ovu nedelju!

P: Publika opet hoće povišice?

LK: Ne, drugi problem je ovaj put! Naime, snimanje počinje za sat vremena, a sad mi se javio Ćira, kaže da je pokvario stomak! Vi znate da vas ja nikad ne zovem bez preke nužde. On je trebao da popuni mesto u sredini sofe! Shvatate šta to znači?! Nemamo čoveka na strateškoj poziciji između Lepe Lukić i brojila, pa će u kadar upadati pregorele studijske instalacije!

P: Polako, polako bez panike. Biće sve u redu, imamo standardnu proceduru za te situacije. Javiću sad Zorani da krene.

LK: Mislite da će stići? Molim vas, razumite, jako je važno!

P: Svakako, ne brinite. Imamo mi dugoročni ugovor sa njom. Samo da joj proverim raspored… Kod Jelene – Bačić Alimpić je večeras, Sanju Marinković je pokrila u utorak… Da, da, slobodna je!

LK: Ovonedeljna emisija zavisi od ovoga!

P: Budite spokojni, Zorana je naš pouzdan saradnik i pre svega, dobra osoba! Nije od onih što odbijaju…

LK: U redu, hvala, spasili ste me!

P: Bilo je zadovoljstvo.

G: Uzavrela atmosfera od samog početka radnog vremena, vidim! 
U vašem poslu često ste u dosluhu sa javnim ličnostima. Verovatno ste onda upoznati i sa njihovim „prljavim vešom“?

P: Pa gde ste videli konobara koji ne pije, hehe! Am… Pardon, razumeo sam da ste pitali nešto drugo. Elem, istina, takve stvari su u ovom poslu neminovnost. Ali to je poslovna tajna i te informacije su bezbedno pohranjene u našoj datoteci… bar dok ne zakasne sa uplatom, hehe!

*ZVRR*

SK: Zdravo, Saša ovde! Zvao sam vas ranije da mi pomognete oko novog singla, pa da proverim kako napreduju stvari?

P: Dobar dan gospodine Kovačeviću! Na vašem projektu angažovali smo, kao i uvek, tim stručnjaka. Jedan član je, nažalost, imao neodložnih porodičnih obaveza, ali zato Dule radi punom parom.

SK: I, je l’ gotova pesma?

P: Završavamo, ostale su još sitnice. Mi smo svesni vašeg izgrađenog muzičkog imidža, u skladu sa tim je i ova pesma, koja se gotovo uopšte ne razlikuje od prethodnih.

SK: Hm… Mislite da publika to neće primetiti?

P: Pa, do sad nije.

SK: U pravu ste. Kakav će biti naziv?

P: Da… Prvo smo razmatrali opciju – „Ti i ja…“

SK: Genijalno!

P: Međutim, Vlado Georgiev se toga već dosetio… Zato ćemo ići sa: „Ja i ti.“

SK: Da, super! Čujemo se onda još, kad bude trebao spot!

P: Naravno, to nam bar nikad nije bio problem. Pozdrav!

* ZVRRRRR*

P: Izvinite, ovo je sad post-novogodišnji špic, pune su nam ruke posla!
Perša i sinovi, izvolite?

AT: Dobar dan, Timofejev ovde… Da li su stigli rezultati istraživanja tržišta koje sam naručio?

P: Dobar dan. Da, gotovi su. Dakle, anketu smo sproveli na uzorku od hiljadu građana Beograda. Pitanje je glasilo: „Kako, po vašem mišljenju, povećati gledanost Studija B?“

AT: Slušam.

P: 58% građana odgovorilo je sa: „Poprskati Jugoslava Pantelića biber sprejem, uvaljati ga u piljevinu, strpati u kacu za kiseli kupus i skotrljati ga niz Terazije.“ 25% dalo je odgovor: „Pustite i neki program u pauzama pregleda stanja na mostovima,“ dok 17% čine manje relevantni odgovori, poput: „Pravda za Peđolina!“ i „Kako bih jeb’o onu Irenu!“

AT: Znao sam! A kada sam predložio to upravnom odboru, ni da čuju! Kažu: „Ma pusti Jugoslava, bar se trudi…“ Od truda ja nemam ništa! Hoću rezultate! RE-ZUL-TA-TE!

P: Molim vas umirite se.

AT: Ma umiriću ja njega! Ovaj, hvala vam, čujemo se!

G: Vama je jako zanimljivo ovde. Uvek se nešto dešava, koliko vidim. Da li biste bili ljubazni da ustupite mesto za vašim stolom meni, da se uverim kako sve izgleda iz prve ruke?

P: Samo izvolite.

*ZVRRR*

G: Evo mog prvog slučaja, hehe! Perša i sinovi, izvolite?

II: ’Alo, Ivan je!

G: Ovaj… Koji Ivan?

II: Kako koji?! Jedan je Ivan! Ivan Ivanović, naravno!

G: Ah, da… Izvolite, kako vam mogu pomoći?

II: Snimam večeras ovu emisiju za petak, pa mi treba neka fora. Onako, dobra, duhovita! Ma šta objašnjavam, gledao si moju emisiju sigurno… Razumeš koncept. Dakle, da čujem?

G: Uh, pa ovaj… Dajte mi sekund. Pa, kao nešto, Krkobabić je star, na tu foru?

II: Hahahahahahahhahah, jaooo, da, to je urnebesno! Ali.. hahahah… Uh, samo da dođem do daha. Huh. Ovaj, da, super ideja, ali scenarista se već setio toga. Treba nam nešto drugo. Znaš već kako to ide u mojoj emisiji, razmisli!

G: Hm… Ima ona fora „Ja sam duh sa plavim okom,“ pa mu ovaj kaže: „Ćuti tu inače ću i to drugo da ti poplavim!“

II: Bilo već! Ali sviđa mi se kako razmišljaš, nastavi!

G: Možda ono kad čovek zove u mesaru i pita radnicu jel ima svinjsku glavu, pileće batake i sl., ona potvrdi, a on će na to: „Pa na šta ti ženo ličiš?!“

II: Ahahahahaha sjajno! To je to! Hvala, pozdravlja te Ivan!

P: Bili ste odlični, ni sam to ne bih bolje obavio!

G: Hvala vam na saradnji. Bilo mi je drago!

P: Takođe. Doviđenja!