Strane kuhinje u Beogradu – raskrinkavanje

Stvarno se ne može reći da smo urbani patrijarsi Beograda, svetskog Pijemonta kulture i dobrog provoda, nego par ubogih piskarala i flamingosa koji pokušavaju da prodaju maglu na sve moguće načine i pritom zarade između 30 i 70 evra mesečno (nedostižno za sad), ALI rekli smo sebi – ako Peđa Strajnić može da nosi crni sako i teget pantalone, možemo i mi da komentarišemo stranu kuhinju ili bar ono što pokušavaju da nam uvale kao takvu.

KINESKA HRANA

Ako je verovati domaćim trgovcima kineske hrane, a ovde se ograđujemo od moćnog bloka 70 jer stvarno me ne zanima da jedem štapićima sa vage za merenje trave kao neki Petar Vasić, kinezi svoju kuhinju baziraju isključivo na kupusu i to na onom što kad podrigneš u Vinči se upali meteoalarm. Oko 90% svih mogućih narudžbina iz restorana su bile sledeće strukture: 50g mesa, 50 g pirinča, 70g luka, šargarepe, pečuraka i tako nekog povrća i 300g kupusa. Pritom, sečuan piletina, piletina sa indijskim orahom i teletina u slatko-kiselom sosu npr imaju bukvalno identičan ukus. Ok, dosta ljudi kaže, ej naš organizam nije za prave kineze jer bi nama to bilo ružno bla bla i to je ok da mi nismo nebeski narod koji stvarno može da svari i limenku ako je dovoljno puta ubacimo u stomak. Pa jebemu mater, ljudi stavljaju majonez na pečenje.

U svako jelo se ubacuje ogromna količina soja sosa, bez koga niko od njih ne bi mogao da postoji očigledno, i tu možemo da razlikujemo dve škole. Prva škola se bazira na hrani koja čini jednu, homogenu celinu i nikako ne možeš da zahvatiš samo delić nečega, nego kad ubodeš viljuškom izvadiš parče mesa, povrće, pirinač, Vučićevića i Slavicu Ćukteraš. Druga škola ti pošalje neku vrstu ljigave supe koja je obično bele boje, i onako sve se razvlači ali u principu nema preterane razlike od škole broj 1 samo je gadnije na oko. Sve u svemu, baš dosta sranja i samo par konkretnih mesta.

Nagradna igra – pronađi kupus

TAJLANDSKA HRANA

Tajlandska kuhinja je specifična po tome što nikada u životu nismo bili na Tajlandu niti imamo blage veze kako bi ona trebalo da izgleda. Čuli smo – začinjena i poprilično smo sigurni da to ne znači 3 male kašike tucane paprike, kao da smo krenuli na sajam automobila i stali u Perper da se popravimo. Shvatamo, takođe, da ovde ljudi ne mogu imati ekstrakt kobre ili pohovane bubašvabe, niti bi iko normalan to jeo sem možda kosovara, ali ova zajebancija koja se servira je stvarno uvreda. Tajlanđani su poznati po tome što jako malo ljudi uopšte i ima kuhinju i sve se bazira na jelu na ulici, kombinaciji voća i mesa i generalno težnji ka zdravoj ishrani zbog čega su jedna od zemalja sa najmanjim procentom malignih bolesti. I tako, naoružani silnim vikipedija znanjem, očekivanjima i nadama dostojnim jednog Anđusa, došli smo u jedan od najpoznatijih beogradskih restorana i poručili neku piletinu na tajlandski način. Debela i mršava kuvarica-prodavačica su prvo par minuta većale koja će da prži a koja će po vinston, da bi kad je pala odluka krenuo kulinarski spektakl pred našim očima. Bez ijednog jedinog trenutka blama, ili bilo kakvog skrivanja, Ivana (ispostaviće se kasnije, studentkinja defektologije iz Trstenika što je bitno za priču jer ljudi iz Trstenika odavno imaju pik na nas) je na sledeći način pripremila naš obrok:

– Izvadila je unapred zapakovanih 100-150 grama pilećeg filea iz neke presovane kese za led i sasula u vok zajedno sa uljem
– Dodala je redom kečap, senf, neki sos iz neke žute tegle koji liči na soju al nema nikakvu deklaraciju, so i biber
– Na naše zahtev zaljutila gorepomenutom tucanom paprikom uz konstantaciju da je tradicija na tajlandu da bude malo ljuće pa kao ono (!?)
– Milena, koja se u međuvremenu vratila (o kojoj ne znamo ništa sem da puši Vinston), joj dodaje FRIKOM KINESKU MEŠAVINU koju ubacuje u onu smesu
– Pita nas da li želimo rezance ili pirinač
– To je to
– Dakle da sumiramo: piletina, frikom mešavina i pirinač. Cena 500 dinara, ali iskreno za majmune koji ovo naruče više od jednog puta bi trebalo da bude veća. E da, i ovde dobijete i štapiće, da se osećate kao Tajlanđani.

Jedina prava tajlandska hrana. Hint: ima kitu al smo morali taj deo da isečemo

LIBANSKA / IZRAELSKA

Oni misle da su to dve različite stvari, sigurno će to uvek polu-uvređeno naglasit kada ih pitate, ali ono što svi znamo i što je zapravo i činjenica, jeste da su potpuno isti. Falafel-falafel, humus-humus, tahini-tahini, mislim nabijem vas na kurac baš. Iako verujemo u jednostavnost bilo koje kuhinje na svetu, malo je teško poverovati da glavno jelo na bliskom istoku predstavlja piletina u hlebu. Stvarno ne ide u glavu toliki nedostatak bilo kakve inventivnosti, koja bi se ogledala makar i u korišćenju bilo kog nestandardnog začina. Ono, prijatelju, stavi kim ili origano, sigurno neće pokvariti libanski tradicionalni ništa. Da bismo proverili (još jednom) da li smo u pravu u vezi ovih kuhinja kod nas, otišli smo (naravno) u poznatije, i izvikanije brze hrane i zaključili sledeće:

– I jedni i drugi prave svoj hleb, samo Libanci kao tortilju, a Ješe neku vrstu somuna koju zovu kao Grci pita hljeb
– Libanci prave MALO sladji humus, sve ostalo je identično
– Glavno jelo su komadići piletine, MOŽDA samo drugačije marinirani
– Izraelci su jeftiniji i porcije su malo veće

Sve u svemu nemaš ti šta ovde specijalno da voliš, Džeremi iz Top gira bi to bolje rekao: nije dovoljno poetično, a košta kao Luksemburg.

Ako imaš neke preporuke/antipreporuke napiši u komentarima, a u sledećem raskrinkavanju bavimo se šokantom temom koja će uzdrmati Srbiju kakvu poznajemo: da li je bolje raditi kao gumar ili kao tahografista u GSP-u???

  • Andrija

    A braća Grci.. giros, suvlaki i masa tzatzikija :D

  • Nebojša H. Musić

    Znači jeli ste začinjeni ljuti pilav za 500 dinara? Treba vas uhapsiti i poslati na 40 godina u Hag!!!

  • Perun

    Najpribliznije originalu je u jedinom korejskom restoranu kod nas.

  • Martel

    Tzatziki moš da dobiješ uz pljesku u pola pljeskavičarnica u gradu…

  • Srdjan Momcila Milosavljevic

    Meksicki restorani.Na ponudi svih stoje tri ili cetiri iste stvari.Burito, Nachos, Enchilada, Casadilas i kod elite Fahitas..plus mnoge salate.Uglavnom sve to mozes kupiti u boljim marketima pod tex mex klopom.Pretencioznisti im ne nedostaje fala Bogu.E da i biftek je tradicija u Meksiku skoro koliko i u Kini

  • Hiroshima

    Sta hvali kineskoj?! Uz japansku samo to i jedem! Sit, zeludac ne oseti da sam jeo, stolica redovna, krv u referentnim vrednostima, a tezina idealna! Totalna kontra od nase koju vise ne praktikujem. Sad mi zao sto nisam ranije.

  • Kesedži

    A gde su ‘talijani? Najmoćnija kuhinja.Ali su naši konzumenti pica uništili to jelo za ‘talijansku sirotinju.Naime,dodaju majonez na picu,što je svetogrđe.Inače,u našim picerijama,umesto paradajz soseva,na podlogu stavljaju kečap,što je opet svetogrđe,pa ti još u onim malim činijama donesu,opet,kečap.I naravno majonez.Mislim da bi ‘talijančići trebali zabraniti nekim dekretom ili UN rezolucijim,da se pica pravi kod nas.

  • Bata Sale

    Ja samo znam da ne jedem nista sto pliva, leti, trci po sumi i ne slusa kada viknes “PUJS!!! CIBE!!!”. Dokle god se to valjalo po dvoristu/toru/oboru, a ne fata miseve i ne laje i domacin mu presudio jebe mi se na koji je nacin.

  • Shinigami

    Ne HVALI nista, a ni autor je nije pohvalio…

  • Истребитељпагана

    Забранити далекоисточне кухиње. Знате ли да се храна у кинеским и индијским ресторанима посвећује хинду и кинеским божанствима? Зар то да једе Србин православац, светосавац. Једући такву храну чада Кнеза Лазара постоју одемоњена и опогањена. Анатема +++

  • Indijanac

    U Kini jedu pse.

  • abc

    JAses mi na kiti

  • qwerty

    Klajn: od nemačkog FAHLEN odn. FEHLEN (javljati se u nedovoljnom broju, manjkati, nedostajati) ili čak od italijanskog FALLIRE uz promenu iz HV u V odnosno F.

  • Shinigami

    Druze si siguran da to meni hoces da kazes, a ne ovom gore?

  • Milosh4

    A kineska hrana spremljena u domaćoj radinosti, od strane pravog poznavaoca? Sastojci:
    -Nekoliko vrsta kineskih pečuraka, koje sve imaju i izgled i ukus kao nebojeni rebrasti karton (onaj u boji je malo ukusniji);
    – Bambus. U poređenju s njim i sneg ima ukus;
    – Pirinač. (Ko bi reko?!)
    – Nekoliko različitih soseva u čudnim bočicama, kao iz Gargamelove kuhinje. Svi su toliko ljuti da iz bočica isparava kao da je unutra tečni azot;
    – Ostali začini uglavnom u obliku trunja (origano i slično)
    To se sve spremi u voku, i posle pojedene dve porcije od oko 400 grama još si po malo gladnjikav. Lik koji ti je sa oduševljenjem spremio sve to te zove sat vremena kasnije iz grada sa pitanjem: “Oćeš burečak?”

  • NikolaKG

    O, Boze svevišnji! Ako jos jednom negde vidim ovo čuveno i još čuvenije nepismeno “hvali” ima da puknem od muke. Ooooooo Kosovari, sve vas jebalo, naučite jednom!

  • Hehe

    u psu ne jedu kinu, vidic slabo podnosi englesku klimu..

  • rimtutituki

    Tajlanđani ne jedu štapićima.

  • Django

    Izraelska schwarma je u stvari isto kao i grcki giros, postoje samo varijacije u prilozima i tu izraelci rokaju thinu ( tahini- na ivritu i na arapskom ova rec znaci spremi, spremiti, napraviti) humus i gomilu povrca kao i jedan ekstra zacin koji se na bliskom istoku zove hamba, a ima ukus kao jako zaljucen kari…sve u svemu isto ti je to jarane moj…

  • Istrebitelj istrebiteljapagana

    Nema pice do prasice i tačka.