Sve što nikada niste želeli da znate o vojsci, ali ko vas je… pitao.

– A jesi li ti služio vojsku?

– Nisam. Ali bio sam.

– Šta si bio?

– Pa u vojsci!

– Ne kapiram.

– Šta ne kapiraš? Nisam ja konobar, pička ti materina! Šta ima ja da ih služim?

– Dobro, na to sam mislila. Znači, bio si?

– Bio sam.

– I, kako je bilo?

– Super! Možda malo lošiji smeštaj nego što sam navikao i kupanje jednom do dva puta nedeljno. Dobro, nije baš zabavno ni po ceo dan biti na obuci, a i oni marševi pod punom opremom nisu baš po mom ukusu. Više volim, recimo, blejanje u kraju, bez piva. Ma može i uz pivo, pa nek ide život! A ni razni poslovi po kasarni i oko nje nisu baš moj tip zabave. Recimo, sakupljanje lišća ume baš da smori, nakon što sat vremena sakupljaš, skupiš sve, a onda dođe desetar i šutne drvo, pa sve iz početka. Ali osim toga je bilo fenomenalno.

– Pa, dobro zvu…

– Izvini, zaboravih da kažem da mi se ni sama ideja provođenja 12 meseci sa gomilom nepoznatih ljudi u nekoj vukojebini ne sviđa baš, ali reko’ da ne zanovetam mnogo, kad je već takav koncept. A ni spavaonica za 30 ljudi od kojih bar polovina smrdi nečovještvom, što bi rekao Njegoš, nije nešto na šta sam navikao. I dan danas se često budim u znoju i urlam: „Veseli, operi noge, jebote! Pomrećemo!“

– Čekaj, smrde im noge? A zašto ih ne peru?

– Zato što su stoka. Pučina je stoka jedna grdna, kao što reče već pomenuti Njegoš. Nije naviklo to na higijenu, njima je i to jedno kupanje nedeljno bilo previše. Da vidiš vodu posle njihovog tuširanja! Pa toga nema ni u specijalnim efektima Gospodara prstenova, sunce ti jebem!

– Jao, fuj!

– Nego šta nego je fuj. A tek kad kuvar Muki iz Prištine onako domaćinski čačka nos i baca sline u pasulj, a mi jedemo u slast ne znajući, pa tražimo još?

– Dosta, povratiću! Ogavnoooo!

– I mi smo povraćali, o da. Ali beše već kasno, molekuli njegove sline već su nam se razmileli po organizmima. Ko zna, možda su izazvali i neke genetske mutacije.

– Ko je sad opet prdnuo, jeb’o vas Pincgauer?
– Gospodine kapetane, prdimo svi, ceo dan. Muki je opet kuvao pasulj sa onom slaninom iz 1966. i tajnim sastojkom.
– Kontrolišite ta creva, inače ćete mi svi ponovo na pešadijsku obuku, jebem vam školski metak da vam jebem!

– Dakle, grozno! Ja sam mislila da je porođaj nešto najstrašnije i najgroznije, ali sad kad slušam tebe, tačno mi ni trojke ne bi teško pale!

– Ne kažem, ima i lepih strana ta vojska. Recimo, kad odeš na teren. Pa se zapuši kanalizaciona cev i onda ti i Veseli rukama pola noći vadite ona govna da bi cela baterija mogla na jutarnje pišanje i sranje. Pa kad završe, onda opet. I tako deset dana. I dan-danas mi se ponekad pričini da mi ruke smrde na gov…

– Konobar! Molim vas, najlon kesu! Može i papirna! Samo brzo!

– Čekaj, polako s tom kesom, ima još! Jednom tako, spavamo mi posle usiljenog marša od 14 kilometara. Smrde one noge, hrču goveda, prava noćna idila. Tek ponekad, neki usamljeni prdež odjekne u noći. Kad odjednom, osetim – nešto curi sa kreveta iznad, meni na ćebe. Pipnem ja onu dasku ispod dušeka – nema ništa. Ustanem, pogledam, kad ono sliva se pišaćka sa gornjeg kreveta, niz dušek, pravo na moj krevet. Paprika se upišao u snu!

– Kako Paprika? Šta je to?

– Kako šta je? Klasić, vojnik. A nadimak mu je bio Paprika zato što je sa juga, iz leskovačkog kraja. Ne može da bude Lala, jebi ga. I ja ga budim, a on kaže „moča mi se“. Reko’ daj to ćebe ovamo, jebem li ti sunce retardirano! Posle smo zamenili mesta, sa sve dušecima. Na donji krevet, pa močaj koliko hoćeš!

– Nemoj više da mi pričaš, molim te! Neću moći da jedem pet dana.

– I šta kažeš, upišao se u snu?
– Nego šta! Zamalo meni na glavu. Da nisam na vreme provalio, ujutru bih bio sav k’o popišan.

– Sama si tražila, sad slušaj! A i to ti je super, umesto dijete. Jednom tako, pošalje mene kapetan do grada, po novine. Odem ja, kupim mu novine, međutim, u povratku mi se tako strahovito prisere, da sam morao da stanem usput i da uletim u neko žbunje.

– Kapiram, obrisao si dupe njegovim novinama. I nije ti neka priča.

– E, kamo sreće! Novine sam izgleda ispustio još tamo negde kod kioska. Beretkom sam morao da brišem dupe, ej! Ko me jebe kad nisam poneo bluzu. Ali ne bi to bilo strašno, da nisam zaboravio da prethodno skinem onu metalnu značku sa nje. Pet dana posle toga nisam mogao k’o čovek da sednem. Krvava bajka, jebote! Bolje da su me guzili crnci u zatvoru.

– Stani, stani, nemoj više, stvarno! Ja sam mislila da je ta vojska bila bar koliko-toliko korisna. Kad u stvari, sve neke gadosti. Je l’ bilo tamo bar nešto što pamtiš, a da ne sadrži govna, mokraću, sline ili spermu? Bilo šta?

– Mmmmm… ček da razmislim… DA! Bilo je nešto! Onda, posle zakletve, kad smo… u stvari, ne. Čekaj! I to se završilo sa govnima. Ne, nema ništa.

– A izlasci u grad?

– Gomila sperme i mokraće.

– A uveče, kad je slobodno vreme?

– To slobodno vreme smo uglavnom provodili tako što smo sedeli ispred kasarne, prdeli i pišali.

– A skidanje iz vojske?

– Ne želiš da znaš, veruj mi!

– Verujem ti, verujem ti! Hoćemo da krenemo polako?

– Ne, sad tek sledi ono pravo.

– Šta to?

– Guraj, pička ti materina!
– Ne mogu, imam grčeve, usraću se ako se budem naprezao.
– Usraćeš se od batina ako ne počneš da guraš! Imamo još 15 kilometara do kasarne, a moramo da stignemo do večere! Muki pravi specijalitet! Gulaš od ostataka pasulja i drnča.

– Odlučio sam da te iznenadim i organizovao sam susret sa starim drugarima iz vojske! Da se malo prisetimo svih tih smešnih i lepih trenutaka…

– Ali, ja stvarno moram da idem. Evo, baš mi je malopre stigao sms, dok si pričao. Umrla mi majka. Ne, ne, mačka, mačka!

– Ma nemoj. Koliko ja znam, ti nemaš mačku.

– Pa sad više nemam. Šmrc.

– Žao mi je, tvoj blef je provaljen. Nema mrdanja. Sedi tu, opusti se, slušaj i uživaj.

– Konobar! Dajte mi molim vas dve najlon kese.

– Malopre su mi pisali Paprika i Veseli, samo što nisu stigli.

– Ne, dajte tri, za svaki slučaj!

Tagovi:

vojska
  • Bebika

    Gola laž licimurska.

  • koks

    Kreni redom…sta nije tacno?

  • valderama

    Koje sranje od teksta.

  • kurdymalloy

    bice da nisi bio u vojsci?

  • Prdavac

    Nisam Bebika, ali sam u vojsci bio/služio. Ima dosta neistina u tekstu, ali ne znam da li je autor namerno dramatizovao, ili ni on nije bio/služio. Za početak, ovo za smrad nogu. Svako sa imalo mozga pere noge pre spavanja, makar i nad koritom. U većini jedinica je pranje nogu bilo obavezno. Ako neko namerno, iz nekog bezobrazluka, nije hteo da pere noge, uvek je bilo ljudi koji bi mu skrenuli pažnju da nisu dužni da trpe njegov smrad. Ako se taj neko i dalje inatio, postoje vaspitne mere i za to (hint: ćebence). Druga neistina je ovo za slobodno vreme. Svako sa imalo mozga može sebi da napravi zabavu, čak i u tim uslovima. Pogotovo poslednjih godina kada mobilni telefoni imaju više funkcija nego velika većina tehnike iz roda veze. Treća neistina je za brisanje rča berom. Odvajkada je svaki vojnik bio dužan da u svakim trenutku ima kod sebe pribor za sitne opravke (češalj, igla, konac, ogledalce, maramica). Većina vojnika je umesto platnene maramice nosila pakovanje papirnih (gde god je to bilo dozvoljeno). Tekst je sranje, ne zbog ovih sitnih preuveličavanja, nego zato što nema poentu. Šta, izveo si ribu, povela se priča o tome, i ti si joj zgadio život umesto da ispadneš šmeker? Slabo gujo, slabo.

  • desetar

    Ma bilo je super u vojsci… Ne sećam se da se igde ljuštilo toliko alkohola koji su ugovorci švercovali u kasarnu.

  • Bata Sale

    I za desetara koji sutira u drvo da opadne lisce. Da je napisao oficir, pa ‘ajde da poverujem, mada i to je labavo. Prvo bi ga oficiri jebali sto maltretira vojsku. A i desetar nije cak ni podoficir vec je stariji vojnik i najebao bi od vojske k’o Svabo na Staljingradu da uradi tako nesto. Mi smo jednog desetara, neko govedo iz nekog sela kod Kraljeva, cebovali jer se prokurcio i namerno nas jednog vikenda na kisi terao da po blatu skupljamo neke papirice sa travnjaka. Samo kako bismo morali ponovo da cistimo cizme dok je on stajao na betonu, iako smo kasnije saznali da mu je kapetan rekao da saceka da stane kisa i malo se prosusi. I dok smo glancali cizme jos se setkao i zajebavao nas “tako, tako, nema kod mene, ni tacka ne sme da bude na cizmi”. Osrali smo ga isto vece kada smo culi za pravo naredjenje. Nedugo potom su ga, po njegovom zahtevu, premestili u drugu cetu, a nama dali drugog, normalnog lika. O batinama, naravno, nije smeo ni da pisne. Morao je jednog dana da se skine iz vojske, a onda… Tako da autor ovog teksta ili preteruje dramatizacije radi ili nikada nije bio u vojsci.

  • KARRY

    Ово је написао неки шмекер, изгледа! Ја сам своје војнике кажњавао за непрање ногу. Нико од подофицира (десетаре нећу ни да коментаришем) није смео да малтретира моје војнике. Војницима из мог вода сам ја био на располагању 24 сата, и они су то умели да цене. И после свега, ја у сваком граду, где сретнем свог војника, попијем пиво са њим, без страха да ће нешто да ми замери. А пар пута су ме звали на њихово окупљање. Војска од дечака направи човека. А онај ко највише пљује војску, тај се и највише буса у груди да је патриота и када попије 2 пива креће да ослободи Призрен!

  • valderama

    Bice da vi ne znate da pisete.

  • poručnik VS

    Tako ti pričali ha?… Ne zna ovaj šta je vojska. Higijena je na prvom mestu, brije se tucanim snegom u šljemu ako se treba. A to što ti ne znaš da zadržiš govno, ne znam kako su momka sa takvim mentalnim zaostatkom uopšte i pustili u armiju, uče deca u vrtićima, a ti sa 18 još nisi savladao.

  • kurdymalloy

    hvatas se za gramatiku?odgovori na pitanje!
    a i sam je ne znas posle bice ide zapeta!!!

  • budimo ljudi

    Sram vas bre bilo! Tako da pričate o vojsci, pa niste bre ni svesni da je ta ista vojska vise puta davala svoj život samo da bi gomila razmaženih stvorova, kao što ste vi, mogla da živi bezbrižno… Pa nije ni čudo što nam otimaju državu kad veliki broj mladih lezilebovića razmišlja i misli o ovjsci na taj način. Ali nadam se da ima izuzetaka. Znam da je ovo zajebancija, ali ne smete se zajebavati na ovakav način…

  • Vojska _cudo_nevidjeno

    …zivimo bezbrizno….Ma daaajj!
    Nekad pomislim da je bolje da nije nista radila… A da li je neko razmazen ili ne…pa to nema veze sa vojskom…njegov zivotopis ce to pokazati i njegovo snalazenje u svemu sto zivot nosi…Da li si sposoban da osiguras svojoj porodici pristojan zivot i da tvojim starim roditeljima obezbedis sigurnu i mirnu starost. Vojne penzije…imam ja to u familiji…gomila ljudi izmedju 50-tih i 80-tih zaradila penzije i dobila stancine sa 22 godine …ZA STA…za treniranje vojske…kopanje rovova i da li su se okupali ili ne…ko je pobegao preko ograde, a ko nije dosao sa odsustva… i otisli u penziju sa 42 godine starosti, beneficije i ta cuda? Higijena je na prvom mestu za normalnu osobu, a ko sere van rupe nije ni za vojsku! Nije tesko cistiti WC koje koriste normalne osobe, al stoka…
    Vojska…i ono malo ljudi koji su bili zaludjeni sa vojskom, ratovanjem i oruzjem i od kojih su mogli da naprave nesto uspela je da odvrati i da im se smuci…
    I za kraj, zao mi je ljudi koji su izgubili zivot da bi mi “kao bezbrizno ziveli” u Srbiji…a ono nista…

  • Miki

    Meni u vojsci bilo extra. Jest da sam bio PT vojna policija (poslednja klasa regularne vojske, posle su bili samo ugovorci) i da je obuka bila krvava, ali mi je sve bila jedna velika avantura. Nikad nisam zazalio sto sam potrosio 12 meseci zivota kod Zuca.

  • Horsemaster

    Tekst je dobar jer je duhovit. Kakve veze ima sto je ribi zgadio zivot i da li je istina ili ne? Ne dodjes valjda na Tarzaniju da procitas nesto ozbijno?

  • Vladimir

    Ima veze zato sto ce mnogi, pogotovo mladji, da misle kako je vojska zapravo bila nesto lose, bez pozitivnih strana, a vojska je zapravo pravila ljude od neodgovornih decacica.

  • Vladimir

    Da nije bilo te vojske ne bi ti ni postojao ni znao sta je Srbija. Ako nisi sluzio nisi bio kompletan covek, i to se vidi na danasnjim “odraslim” ljudima.

  • Vojska _cudo_nevidjeno

    …u da kako da ne…da si vernik ne bi tako pricao… moje postojanje na ovozemaljskom svetu nema veze sa vojskom…
    …Jeste, svaki muskarac posle vojske sklanja svoje stvari za sobom, cisti svoje cipele, namesta krevet kada ustane i zateze posteljinu, ne ostavlja brlog iza sebe i cisti posle svakog obroka, pere sudove, cisti pod u kuci, radionice kucne su ko pod konac, nekasni nikad, timski je igrac…ma daaaaj!!!!
    Stvarno te vojska promeni na bolje!
    A kao odrasli ljudi…, osvrni se oko sebe, svi preko 40 godina su 99.9% bili u vojsci, i svi su kompletni…ja mislim da tu ima raznih…

    Sto se iskustva tice, to je nesto drugo…vidis kakvih sve ljudi, zivota i sudbina ima i steknes nova prijateljstva i to bi bilo to…

    …a vojsku inace odlikuju Istina, Pravda, Postenje, Kultura, Dobrota…sve ono cemu ucimo nasu decu… tamo sve to pada u vodu…

  • Debela

    Ви сте (углавном) сви били у војсци на неких 100 км од куће, је л да? Војска пре рата и војска 90их не личе ни најмање. И једна и друга су биле срање, али то није за понос. Иако је текст прилично идиотски написан у њему има истинитих ствари. Било је људи који су баздили као Нигеријска кобасица (на жалост).

  • Nemanja

    Pobeda za retardiran komentar. Ajde sad se skini telefona i nastavi da kopaš kanal, stižu cevi za po sata.

  • Nemanja

    Ahahahaha… Kome vojska treba da napravi čoveka od njega, taj je usran s vojskom ili bez. Najveće đubre i gubljenje vremena, dobro samo onima kojima je život toliko srknav da je i vojska zlato.

  • Nemanja

    Nema većih idiota od ovih što se lože na vojsku – sem eventualno onih što se lože na crkvu. Koliko treva da budeš glup da ti ta hrpa idiotluka i nesposobnjakovića predstavlja ideal, ili neku promenu na bolje u životu…

  • Dr

    Nisi ti pored vosjke ni prosao jebo ti Soros mater

  • buducioficir

    Ko ti drma kavez? Sve sto je covek rekao gore je istina,a ti izgleda imas nekih problema.

  • otac makarije

    koje govno od teksta. autor ili nije sluzio vojsku uopste ili je nabacao gomilu predrasuda i fraza kako bi se tekst dopao onima koji nisu sluzili vojsku. govno enivej.

  • tasve

    Sve tačno, nešto i gore.
    Tuzla Oktobarska 1980 i Visoko 1981.