Umetnost kokblokovanja

Ortački kodeks nalaže da moraš učiniti sve što je u tvojoj moći da drugaru olakšaš muvanje ribe i snošaj sa istom. Da zabavljaš njenu ružnu drugaricu, da se izgubiš iz stana na par sati i da lažeš da je on u stvari sin vlasnika Anžija. Ali, nekad ti dosadi da budeš dobrica. Jednostavno, želiš da budeš anđeo uništenja bilo kakve prilike da ortak negde umoči. Možda je to spika ”Kad ja ne smuvam, neće niko”, možda ti to i nije neki ortak, a možda… možda ti je samo očajnički dosadno i želiš da ga vidiš kako se znoji!

1. Navijanje i indiskretno bodrenje

Tvoj prijatelj je spazio curu, dopala mu se, skupio je kritičnu masu testisa, prišao. Vidi, smeje se njegovim forama, kako samo slatko čavrljaju. Uništiti. Prilaziš i počinješ da navijaš. Reci mu glasno da veruješ u njega da će večeras sigurno jebati, reci ribi nešto poput: ”Pazi se ovog, ovaj ti je nevaljalko i bezobraznik”. Ratnim pokličima kao što su ”Hajmo, tvoja je sada” i ”Karaj, Peco, jebi, Peco” pretvaraj u pepeo svaku šansu da sa ribom ostvari smislen odnos.

– Opa, tebrice, vidi ti njega, dobra ti je ova… Idemo sad, to je to. JOŠ JEDNA POBEDA I TITULAAAA! ‘Oćeš ključeve od stana, nema šanse da odoli na tvoj šarm?
– Khm, ja sam prisutna još, seljačino.
– Pričekaj snajka, razgovaram ti s mužem nešto. Gde sam stao, ”gde god ti da jebeš tu su tvoji ortaci… ooooo, Branislaveeee”. Jebi to , idemo!

Dobro znaj da uvek tu sam ja! Dobro znaj da nećeš nikada...da jebeš!

2. Retardirane teme za razgovor

Osnovno pravilo – kad tvoj ortak izoluje plen, ne smetaš mu. E, pa ne može tako. Ubacuješ se i zapodeneš najiritantniji razgovor u istoriji. Naravno da umiru od želje da slušaju o tvome poznavanju Kjerkegora, ah, taj njegov pesimizam je gotovo tinejdžerski, prerastao sam ga. Pričaj im o frizuri Mileta Ignjatovića. Hadronskim kolajderima. Mlečnoj formuli koju si pio jer te keva nije dojila. Humana vs. Bebelac? Oh, divne li debate! Riba će se smoriti i otići, a ti, vrsni kokblokeru dobijaš još jednu značku!

– Ej, de si Braco… Ćao, Sanja beše?
– Jeste, slušaj, pričamo nešto sada…
– Neću da vam smetam. Joj, kako sam nabužio bazu danas kad sam igrao Dženerals. On me napao sa desetak Overlordova, ja postavio laserske topove, kud će on biciklom na Rusiju, sjebo sam ih k’o ciganče kremić!. Za to vreme pravim ”particle cannon”. Sjebem mu reaktore, nije znao šta ga je snašlo. Komandni centar je pao u roku od par minuta.
– Otišla sam, nrdovi.

3. Odavanje blamirajućih činjenica iz prošlosti

To ne mora biti očigledno. Jednostavno, usput dobaciš da je tvoj ortak slučajno na letovanju u Paraliji smuvao trandžu. Kurac se zvala Despina, Jorgos bre. Adamova jabučica ko Kilimadžaro. Spomeni da mu popuste sfinkteri od pića, ih kako se samo uneredio kad ste išli u školu u prirodi na Divčibarama. Materijala uvek ima.

– Ćao golupčići, hehe. Divni biste bili par.
– Joj, ne budi seljak. Mada, pazi, ovaj tvoj ortak je baš sladak, možda i padnem na njegov šarm.
– Da… siguran sam da će prevazići ”onaj” svoj problem.
– Koji problem?
– Pa recimo samo da… khm… njegov, ovaj… Komandos, ne može… u datom trenutku da se iskrca. Recimo da njegov… hm… dirižabl… ponekad ostane bez vrelog vazduha. Hindenburg. Rečju. Ali danas postoje preparati, siguran sam da će sve to biti tip-top! Dobro, ne baš top, ako me razumete…

E vidiš ovu sličicu levo...

4. Budi ”moramo da palimo” lik

Svi znamo jednog takvog u ekipi. Makar da gledate finale SP u fudbalu Srbija-Brazil i da ste pre toga dali sve moguće ispite, on bi i dalje cupkao i požurivao vas da idete na neko mesto. Dovedi ovo do savršenstva. Stalno smaranje će njegovu ribu izludeti.

– Jel’ će se smuvate više koju pičku materinu?
– Daj brate, nemoj to da mi radiš… Izvini, Sanja.
– Šta kurčevo izvini, znaš da imamo još dve žurke da posetimo, posle imamo turnir u PES-u, uozbilji se!
– Za deset minuta. Sanja, zaista…pusti ga.
– Uzimam jaknu. Demonstrativno. Uzimam je. Oblačim jaknu. Jedan rukav, drugi. Izaberi Branislave, ona ili ja. Ona ili PES.
– Slušajte momci, ne bih da vam smetam… Otišla sam.

5. Oleši se

Ovo mora da bude autentično. Najmanja je šansa da provali da ga jebeš u mozak. Jednostavno, popio si malo više, možda i vario, možda ona tableta i nije bila Paracetamol, on je došao kolima, mora da ti se nađe u ovoj neprilici. To je ono što pravi prijatelji rade. On će tebe bezbedno da vrati kući a ti ćeš se pobrinuti da njegov Boban ne vidi čavku to veče.

– Ćao, Sanja ovo je…
– Nemamo vremena za upoznavanje, Branislave. Još uvek sam koherentan, ali pitanje je trenutka kada ću se transformisati u nešto strašno. Demonsko. Stukao sam litar rakije i dva litra piva. Ne bih paničio, ali najgore su mi pijanke kad mi se vokabular odjednom obogati. Apgrejduje. Pozlati divnim rečima našeg jezika pa hitro u svojoj blagoglagoljivosti počnem žuditi za sladostrašćem. Pitanje je momenta kada ću početi da bljujem ljudima u facu. Vozi me kući.
– Ali brate, u sred posla sam nekog… Uzmi taksi…
– Ali navikao sam da me ti vodiš kući, Backo. Hehe. Samo te mama zove Backo. Bakili. Bakić-makić. Oh, počinje! Nemamo vremena! A i ne verujem taksistima.
– Ne razum…
– Eto. Divna bluza tvoje potencijalne devojke sada je prekrivena bio-filmom od radže, piva, pilećeg belog i krastavčića. Samo da si bio malo brži… Sad me izvinite, odoh u neku drugu dimenziju.

Ja sam svinja i ponosan sam na to.