Sami u kafani

I tako, kažem ja njemu: ‘Slušaj, prikane’, ej, da, to mi je sada nova fora, ljudima govorim ‘prikane’, kažem ja njemu ‘Prikane, vređaj mene koliko hoćeš ali Igor Duljaj je bolji zadnji vezni od Makelela’“, u raspravi je prednjačio suvonjavi šaljivdžija, dubokih zalistaka i agresivnih zulufa.

„Ti si lud čovek“, odgovori mu najbucmastiji za stolom.

„Šta? Jel’ se sećaš kad je zatvorio Kristijana kad smo igrali sa njima u kvalifikacijama? Uhapsio ga je. Zarobio! Manekenčić nije mrdnuo!“

„Manite sad to. Nego, vozim se taksijem nešto pre finala Bajern-Čelsi, ćaskam s ovim smaračem, iz kurtoazije ga pitam jel’ će da gleda meč ili radi, a on mi kaže: ‘Ne gledam fudbal, volim da slušam, iznerviram se kad gledam.’ Kao, voli da zamišlja kakav je meč. Ako mu se dopadne na sluh, onda gleda prenos. Nevera!“ Najnaočitiji među njima govorio je retko, ali njegove priče uvek su privlačile najveću pažnju.

„ I ja tako isto. Ne gledam pornjavu, samo slušam. Pustim neki klip na Judžizu, odvrnem do daske i radim nešto po kući, perem sudove, učim…“ reče lik sa podočnjacima. Jedan od onih koje biste zaboravili posle 10 minuta iako ste pričali sa njim satima. Neupadljiv.

„Kapiram, pa ako ti se dopadne na sluh kako stenju, odgledaš i film?“

„Pa u teoriji, da. Međutim, današnji pornići ti ostavljaju malo mesta za maštu. Previše su verbalni. Kada pornićarka u ekstazi kaže: ‘Izjebi govna iz mene, prokleti crnjo’ (Fuck the shit out of me, you fuckin’ nigga, prim. Tarz.), teško da možeš da zamisliš nešto osim toga. Meni to služi kao periferna melodija kad sam usamljen. Neko pusti TV, duel Tadić- Nikolić, neko sluša Radio S i Željkovo ‘Nije ljubav stvar, da bih ti ga stavio’. Ja slušam porniće.“

Pre svega, milozvučan glas.

„Bolest!“, uskopisti se debeli.

„Što? Zato što su mi pornići na kompu arija?“

„Ne, nego zato što gledaš klipove. Svetogrđe. Porno se gleda u svom totalitetu. Ja skinem kao gospodin ceo film, volim da vidim zaplet, unutrašnja previranja likova, njihovo stremljenje i teskobu koja vodi do ludačkog jebanja. Obraćam pažnju na osvetljenje, montažu. To je umetnost i treba je tretirati kao takvu.“

„Alo, režiser, možemo li da skrenemo temu sa pornjave, ipak se nalazimo u ugostiteljskom objektu visokog ugleda. Stani! Ne znam da li ste primetili da smo potpuno sami u kafani. Koji trip!“

„Ej, provali, da nije onog kepeca od konobara koji sračunava pazar za danas skroz na drugoj strani kafane, nas četvorica bi bili potpuno sami. Prikane, još 4 niška! I da, ovo je obična birtija, kako zaglavismo u ovakvoj rupi, mi, eminentni pripadnici južnjačke studentarije u gradu na Nišavi?“

„Preporučio mi Ivić ovo mesto. Kao najjeftinije, a i služe niško. Divni zlatni nektar, sa manjim procentom alkohola, klizi kao voda posle šesnaestog basketa, možeš popiti 10 komada!“ Bucko uze veliki gutljaj. Nikad nije naučio da sipa pivo bez pene, tako da su mu ostali brkovi.

„Zašto smo sami? 9 je sati, subota je, ovo je širi centar grada. Bio sam u dosta rupčaga od Preševa do Aleksinca, u najpoznije doba, ali uvek je tu bio barem neki alkos-inventar. Jednom sam video dve kurve od 45 godina, družbenice kamiondžija, mislio sam da ta sorta više ni ne postoji. Sasvim pristojno izgledaju, skoro kao gospođe iz studenske službe. Pre bih od njih tražio da mi daju potvrdu da sam redovan student, a ne bloudžab. Da ne gledaju Evroviziju svi ti silni ljudi?“ Lepotan je bio previše nalickan za ovo mesto. Bez sakoa nije išao nigde, iako su ostala tri lika izgledala kao da se vraćaju od cepanja drva.

„Evrovizija je izgubila svoju svrhu. Za naš redovno visok plasman imamo zahvaliti velikoj dijaspori, nikako kvalitetu pesama. Susedi dele poene susedima. ‘Helo Jurop, dis iz Atens koling, Sajprus, duz puan!’ Lepe melodije zamenjene su agresivnim nastupom, jeftinim vrckanjem guzica. Zbog sistema takmičenja, Italija, velikan, istupila je iz te farse. Ostaje nam da se sećamo lepših vremena, i hitova za sva vremena. Voterlu, tananana“, prikan se baš bio zajapurio.

„Gej je što to sve znaš.“

„Iskuliraj Sakis, popij pivo.“

„Evo daću ti 10 poena, da ne plačeš. Ne žesti se, pobediće opet Marjan! Ahahah, sad vidim Željko opet izduvo. Drugi, treći. Željko, FK. Sledeća sezona, u evrovizijskim okvirima. Žonpi bi mu rekao ‘Željko, pevaj kao što pevaš u svom klubu ahahah“, naočiti je namestao svoju besprekornu, gelom natopljenu frizuru.

Jesfte, mi sfmo kivi sfto nisfmo prošfli!

„Ma jebite se. Barem imamo lepu lokaciju. Baci pogled kroz prozor, vidi ti onu malu faćkalicu!“

„Moramo da diskutujemo o tvom rečniku. Prvo ’prikan’. Prikan je reč koju koristi prodavac kupusa na veliko. A reč ’faćkalica’… Mislim da je zadnji put upotrebljena u Šabačkoj gimnaziji 1967,.  kada je neka Mara za izvesnu Jelu rekla da je faćkalica jer joj je preotela glavnog ’Lolu’, na ’korzou’. Riba je riba jebote.“

„Znači, kao eufemizam za ženski pol da izbaciš ’kurvešljak’, ’ovo’, ’parče’, ’čavka’ i ’cura’. Cura je tako gej“, neupadljivi se ubacio na trenutak.

„A i nije nešto. U stvari, fenomenalna je, prave obline na pravom mestu, ima rešpektabilnu cufa. Odlična je, ali u pogrešno vreme. Ovo je zimska riba. A trenutno je, složićete se, proleć…“ debeli je tek započinjao svoju tezu.

„Kako bre to, kakve zimske ribe, letnje ribe? Zima dolazi uvek, Lorde Stark!“ Neupadljivi nije imao mnogo toga osim poznavanja epske fantastike i SF-a.

„Ovo je devojka koju vidiš s prvom novembarskom kišom, prvim snegom… Debele se natrontaju u kaputima i šuškavcima i izgledaju kao međedi. Tek na leto, kada smanje unos čvaraka i oslabe dovoljno uz pomoć agresivne dijete i pilatesa, mogu da se nadaju da uđu u minić ili helanke i izmamiti koji pogled nas mužjaka. OVA, zimska, ne mora da brine. Ali zimi nestane. Ne znam da li uči za januarski rok, sedi kući sa dečkom ili hibernira. Nestane. Paradoksalno, češće zimi viđaš ove debele.“

„Pa kako je zimska ako nestane kad je hladno?“

„Još jedan paradoks. Međutim, izađe i ona na hladan vazduh. Vidiš je nekad u menzi, na kućnoj žurci, u nekom klubu. Jako retko. U moru natrontanih riba, izdvaja se. Zarobi te. Postane predmet tvojih maštanja. Leti… kada sevaju bataci i dupeta, niko je posebno ne primećuje. Ali strpljivo čeka novu zimu.“

„Uf, ovo je previše. Prikane, još 4 niška.“

Tagovi:

dijalogkafana