Kad preporučujem knjigu, osećam olakšanje jer me verovatno niko neće poslušati. Eventualno će neko uleteti da prokomentariše kako je Vuk Drašković najbolji srpski pisac. Selenić, čini mi se, trpi sudbinu…

Ako nisi potpuni lelemud, imaš ikakve obaveze i bar mrvicu društvenog života, onda godišnje stižeš da pročitaš tridesetak knjiga. Najviše. Što u konačnici daje veoma ograničen broj knjiga i zaključak…