Tesla ili prilagođavanje urne

– RRRARGGH… MOZAAK…
– U jebote ZONBI!
– ZOMBI… MOZAAAK… IDEJE… Wb/m2…
– U jebote ZONBI NIKOLA TESLA!

– NIJE ŠTO KRADU IDEJEURGHHH… NEG ŠTO NEMAJU SVOJEEEEEUUURGH
– Čekaj Tesla jebote da te dezonbifikujem, kako da pričam s tobom normalno kad si sav propo. Ali nije problem, imam ja rešenje za to, čitao sam na sajtu SPC savete mitropolita Porfirija: šesnaes „Simvola vere“ i jedna himna Svetom Savi za svaki slučaj i bićeš ko nov!
– Reurgh?

(Šesnaes „Simvola vere“ i jednu himnu Svetom Savi za svaki slučaj kasnije)

– E, tako. Vidi ga, ko na slici!
– Šta… Mrtav sam bio… Ali sada… Živ ponovo! Povraćen iz ambisa natprirodne nemrtvosti i u meni ponovo zažgala se iskra životnog plama, vraćajući me u frekvenciju prirode između šest i osam herca! Hvala ti što me povrati molitvom našom pravoslavnom, junače! Hvala ti, Beli Anđele Mileševski! Hvala ti, Srbine brale!
– Uh znači ipak si baš ono nacionalno ostrašćen, nešto mi se to uvek činilo kao prenaduvano ali kul sve što bi rekli vi u Americi, poštujem ja svoje nasleđe, evo vidiš pratim i onlajn aktivnosti srpske majke – obe! Tako eto naučih ovaj efektan spel SPC za predstojeću zonbi apokalipsu, a znam i šta Marina Tucaković kaže o novom duetu s Cecom. Nego, Tesla, do jaja što si se vratio kao zonbi ovako ničim izazvan, baš sam hteo nešto da te pit…
– Ničim izazvan! Bah, ne pominji mi tog govnara. A uostalome, grešiš na širem planu, dobri samaritski moj brate, kao uostalom i svi ljudi što moja braća su, jer izazvalo me je, izazvalo me je štošta na povratak iz zagrobnog života!
– Dobro, ipak sam kapirao da si brat na mestu, oni silni fejzbuk kaveri ne mogu da lažu toliko baš. A čekaj, pomoć prijatelja, zamena pitanja, reci mi onda šta te izazvalo da ustaneš iz groba, a naročito me zanima i kako si se otelotvorio, pošto si prah bio, da se tako duhovito izrazim?
– Haha prah sam bio, dobro si to primetio mladi tarzane, ali izmiče ti ponovo jedno šire saznanje o vidovima funkcionalnosti sveta našega, životnih energija i strujanja, da se pak ja tako duhovito izrazim. Jer materija smo svi i energija istovremeno – a moja energija je dobila novi zamajac, zavrtevši žganje u mom prahu pohranjenom u urni mojoj silama centrifugalnim silnoga besa!
– Hoćeš da kažeš da si se okretao u grobu čak i tako spaljen?
– Manje-više, da.
– Pitao bih te sada šta te nagnalo da se okrećeš u grobu ali mislim da već znam odgovor.
– Misliš da znaš odgovore? Ah, arogancija mladosti! Ali tako je još od Sokrata naovamo – i vala neka je! Jer mnoge je žrvnje progresa pokrenula i čovečanstvo putem njegove kosmičke sudbine povela dalje ta britkost mladih umova, bez respekta i ograničenja! No, da čujem, da čujem, šta je tvoje mišljenje o razlozima mojih posthumnih perturbacija?
– Pa ono, šta ti rade sa urnom, skandal.

[typography font=”Cantarell” size=”14″ size_format=”px”]Majke mi, samo još  fali Marina Abramovič da uveliča performans … oh wait[/typography]

– Taj fazon, mladiću, taj fazon. Ali, ne stajmo tu, jer svako ko zaista žeđa za razlozima i prauzrocima, mora u svakoj svojoj potrazi kad-tad postaviti pravo pitanje, univerzalno pitanje, pitanje svih pitanja!
– … Što koji kurac hoće da ti pomeraju urnu?
– Vulgarno sročeno, ali suštinski tačno. Zašto? Zašto koji kurac hoće da mi pomeraju urnu? Zašto je moj pepeo odjednom sada zapao za oko sveštenicima,u čudnovatom savezu sa gradskim odbornicima navodno socijalističke partije Srbije?
– Tesla jbt baš si informisan za jednog svežeg zonbija, razumeš se i u aktuelnu lokalnu politiku iako si mrtav fazon od pre nego što je bilo tevea – pa ti si čoveče stvarno ONAJ najpametniji Srbin!
– Zašto je pepeo čoveka važan, kada je duša ono što znači čoveka, a prah samo prah i ništa više? Zašto pepeo premestiti u pravoslavni hram, kada svetac nisam, a i samo običavanje klanjanja moštima svetih ljudi mi nije blisko bilo? Pri tom je i diskutabilno da li sam se uopšte shvatao kao pravoslavac jer sam kao pravi kosmopolit bio otvoren za sve religije i štaviše imao sopstvenu kosmogonijsku promisao koju sam jasno izražavao do samog kraj života? Eh, dobri moj brate, toliko „zašto“… A uvek jedno „zato“, bar kada su ljudi i motivacije njihove u pitanju, zato vam se pišam na humanističke „nauke“ lol.
– Kapiram da su pare.
– Novac! Pogani izum Mamonov! Sto maraka!
– Metnu te u hram Svetog Save – bam – dupli kombo, dva najveća Srbina simbolički na jednom mestu, udvostručena poseta, klikovi luduju, prodaja suvenira, sveća i plazma kuglica premašila prošlogodišnju već u prvom kvartalu, Hram najzad oslikan iznutra i sproveden vaj-faj! Procenat Malom i SPS-u, gro zarade Crkvi, nema poreza, nema problema! Banja Vračar!

[typography font=”Cantarell” size=”14″ size_format=”px”]plus bonus raketni štit od invazije Deseptikona[/typography] 

– I zato probavaju sada nanova svakakva bacanja prašine i magle, što je difolt rezervna pozicija ako ne prođe osnovni modus operandi „samo bahato“.
– Da, Crkva je beše prošle godina ono opušteno samo došla s inicijativom „aj premestimo urnu“ pred Grad i ovi su naravno rekli „kako ne, kako ne“ i potpisali sporazum, svršen čin, nikog pitali ni konsultovali – al su kao odložili premeštanje zbog izbora, a u stvari se narod bunio, toliko da su na kraju odustali kao da vidimo kako su oni fina administracija koja sluša građane, Evropljani bre.
– Ali naravno da to nije bio kraj, jer evo sada se duhovi ponovo uzburkavaju iznebuha na temu moje urne, a kolanje idiotluka kojim pokušavaju da proguraju priču ovaj put je dostiglo takve razmere da se mrtvi iz groba dižu, ili barem samo ja!
– Hahah da, koja debilska priča – sad imaju predlog da ti dignu spomenik na svetosavskom platou, pa kao krenula rasprava u gradskoj skupštini da li će da se zbog toga premešta urna, ali ne kao neće zbog toga, nego zbog satanizma u tvom Muzeju! A dokaz – jedna fotka gde Una Senić sedi s Ličensom iz Oma na nekoj pičkaoči patern prostirci ispred urne.

[typography font=”Cantarell” size=”14″ size_format=”px”]izvali satanističku šaru na prostirci[/typography]

– Ahahah reci stvarno kakvi su to nišči duhom, još to kao satanizam u pratećem zvaničnom saopštenju krsti taj neki Porfirije koji je, pazi ovo mladiću, Profesor Pastirske Psihologije – PPP – i stručnjak evropskog ranga za okultne i regionalne sekte i kultove! E stvarno, što je moj otac, takođe sveštenik, običavao reći, kad čujem „profesor“ i „okultno“ u istoj rečenici, odmah se uhvatim za kurac, da prostiš na mom rečniku, samo citiram.
– Hahah da.
– I samo jedna ispravka mladiću, Ličens nije gitarista psihodeličnog rok benda Om nego im je samo gostovao na dva albuma, koji, da paradoks optuživanja za satanizam bude tim veći, imaju izraženu pravoslavnu ikonografiju, korišćenu sa poštovanjem kao referenca na specifično vizantijski vid hrišćanskog spiritualizma!

– Dobro, car je Ličens, i tu je bio na nekom festivalu, pa su ga intervjuisali u muzeju, kapiram da se čovek loži na Teslu kao i svaki kršten gik, kršten kapiraš hahha
– Kapiram. Ali, mladiću moj, to što se mi „kapiramo“, ne rešava naše probleme, inače bi šerovanje statusa na fejsu do sada oborilo rejting SNS-a na 0,8%. Ne, dosta smo zborili, sada je vreme delanju.
– Kako mogu da ti pomognem? Jel mogu da budem tvoj sajdkik a ti superheroj? U stvari jebote sad sam se setio šta sam prvo hteo da te pitam: BRATE JESI STVARNO NAPRAVIO TAJNO ORUŽJE ILI JE MILJA VUJANOVIĆ REGULUS KENJALA NAJSTRAŠNIJE?
– Kada bih ti rekao morao bih da te ubijem, a mrtav mi ne možeš pomoći. Čista logika nalaže da ti st0ga ne mogu reći ni da ni ne. Logika takođe nalaže da bi tebi bolje bilo da prestaneš s daljim pitanjima na takve teme.
– E, izvini doktor Spok, nisam te prepoznao. Dobro, kako mogu da ti pomognem?
– Ako mogu da te zamolim da preobrneš svoj ritual i da me vratiš u zonbija, dobri moj.
– ŠKK???
– Jer plan mi je da pohodim Sinišu Malog, Nikolu Nikodijevića što ti je neki ne-entitet iz SPS-a koji igra ulogu predsednika gradske skupštine i koji je rekao to za satanizam, te gorepomenutoga vladiku Porfirija – i naravno Patrijarha, u dugim usamljenim noćima.
– Uh, to ne znam koliko ćeš imati prilike onda…
– Jedna noć mi je dovoljna. Dok ne dobijem priliku, svake noći ću im pohoditi dvore i salonske stanove u centru Beograda, kao utvara. Progoniću ih i gledaću ih optužujući. I čekaću, ne puštajući glasa, čekaću svoj trenutak. Da li znaš da sam jednom ćutao mesec i po dana samo zato da bih pokazao nekom Poljaku da mogu?
– Čuo sam i da si običavao pazariti ful stejk obrok u Autbek stejkhausu i onda samo sedeo i gledao u njega i otišao. Brate. Mislim. Brate.
– Ta snaga volje je ono što me sada drži na okupu i što je moju dušu navodno bezbrižnu i rasterećenu muka ovoga sveta povratilo iz blažene muzike sfera!
– Al Tesla, šta ćeš da radiš kad ih karpe diem? Kad dođe tvoj trenutak?
– Zombifikuj me iznova i reći ću ti!
– Dobro, nije problem, znam i pravu satanističku inkantaciju za to samo sedi u lotus na ovaj pičkooko patern ćilim i slušaj ovo.

– AAARRUARGHH TESLA ZONBI PONOVO!
– I šta ćemo sad?
– RAAAR… TAJNO ORUŽJE…
– Šta, šta, kakvo oružje? Teslin zrak?
– NE… NEGO… TESLIN MLAZ… SVEDOČI!
– Čekaj… što otkopčavaš pantalone? Tesla, ne, nemoj vaditi svoj zonbi kurac, molim te, odvratno je!
– IMA DA IM SE… ISPIŠAM U USTA… SVIMA… OVAKO MRTAV… MAMU VAM JEBEN LEŠINARSKU!
– TESLIN MLAZ! TI SI GENIJEEEEURRUARGH *zvuk pišanja u usta*
– NAJVEĆIURRUARGH!