Intimne ispovesti jednog mediokriteta

Pre nego što počnemo, valja da se prekrstimo i nazdravimo ko što običaji nalažu, vimocaisinaistagoduhamin, glok-glok-glok-glok, e tako, ja inače ne pijem, ne što slabo podnosim alkohol, mogu ja da popijem nego ne volim, ko neki alkoholičar tamo božemeprosti, tututu, daleko bilo, so, so, zečja šapica.

Inače ne bi trebalo da pijem, zabranio mi doktor zbog pritiska, dosta mi zuji u ušima, dobro ne toliko ali mi smeta, ponekad samo zukne, oko slave i tako nekih veselja, nakrkam se svinjetine pa zuji ko svi bumbari mog zavičaja, e moj zavičaj, poslednji put sam bio da uzmem suvo meso i ajvar, kad to bilo, pre dve godine, šta li mi je sa roditeljima, otkad ih nisam video. Kažem, ne zuji često, ali ja reko doktoru pa to probada, to samo zuji, to samo čini huuuuuu, huuuuuu, prepisa mi on, a dobar neki dečko, mlad, a boli i njega kurac, i on ima neku paru od toga i ja mu pono kafu, prevarant, a i valjaju lekovi za ne daj Bože, ko zna.

Napisa on meni hypertensia, a i neka je, pravo da ti kažem, svakako ću da obolim, vidiš kakva je situacija, ovako da ne ćutiš sa gostima, ja kažem zuji mi u ušima ovih dana, oni da da to je od promene vremena, ja vala jeste neizdržljivo je, oni kako nije na ove nagle promene evo i mi jedva mrdamo, ja nekad si bre imao i proleće i jesen sad se ovo načisto izokrenulo, i tako se žalimo, uglavnom sve vremenske prilike nam smetaju.

Ja o gostima a imam goste, zaboravljam, zuji mi u ušima ovih dana sačuvaj Bože, nisam sav svoj, ajde da meznete, Miro iseci čajne i kačkavalja i obari jaja, došli gosti ženo božja, sipajte sami, ne stidite se, nemoj pola čaše, nisi pola čoveka, tako, ko čovek, bravo. Došo si kod mene, ne piješ na ulici ko ona deca, to kupi flašu rakije pa sedne na klupu i do ujutru, ne može normalan čovek od njih da spava, šta reče Miro, pa šta što se ne deru, ajde bogati, to sami narkoman, ti misliš oni piju rakiju a oni piju i drogu i rakiju pomešano, koktel. Dođem ja pre neko veče kasno, sede oni na klupi, prolazim pored, ma neću da ih gledam, a onaj mali sa šestog kaže dobro veče, ja ne budem lud pa se brecnem, umem ja da budem gadan kad oću ih, javljo se ja u program direktno pa sve u brk ovim našim kabadahijama što nas opljačkaše jebo ih vasiona, brecnem se ja šta dobro veče drogeristi jedni, mali vidim ja nešto tucmuc pa reče iskuliraj, a meni mrak na oči, znam ja taj njihov huliganski žargon, meni bre, mogu otac da mu budem, pa pravac kući i pozovem im policiju. Nego šta.

Jeste Miro, taj je bio, jeste, Slavkov mali, fin fin, ne znaš ti da proceniš čoveka, pa još dok smo pričali sa Slavkom, mali je bio tad, sećam se da mu je tražio da mu kupi rošule, glavu mu je probio i kupi mu čovek, tad sam ja video da će da bude problema sa njim, rošule pa podivlja načisto, sad kupuje auto-lakove pa žvrlja po zgradama, pravi huligan, da milicija radi svoj posao davno bi taj svirao klavir, nego štite kriminalce i pljačkaše a meni prave problem ono kad sam naduvao sedam promila, sad izmislili zimske gume majku im jebem, da je to ona milicija ko nekad u deset ulice prazne pa u sedam na posao, ja jednom zaboravio da zaključam vrata, misliš da je neko ukrao nešto, kaki. Nego i taj Slavko nije roditelj, samo popušta, ovo je bre danas džungla, ne zna se ko koga, ja ne. Ja sam moju decu izveo na put, dvoje zlatne dece imam, ja sam se mučio kroz život ali mirno spavam, uvek sam decu učio da budu poštena pa makar samo da mene ne brukaju. Sina i ćerku imam, razlika između njih dve godine, evo to je kad su bili mali, u regalu ispod televizora, ne, ne, pored vazne, e to, jeste, to smo mi na moru u Buljaricama, dal osamdesosme, bilo vreme ne mož platu da potrošiš, uvek sam gledao da im priuštim najbolje što može, al kod mene je bilo jedno pravilo, sve možeš da dobiješ ali škola. Osnovnu oboje sa odličnim, svake godine čitalačka značka, mirna, tiha deca uvek bili, išli i u muzičku i na sport, posle sin srednju „Tesla“, ćerka medicinsku, ništa im nisam nametao, ali sam im objasnio kakva je situacija i šta će uvek da se traži, dobro, malo se nećkali, ali posle videli i oni, pa jel da, znaju deca. Oboje posle upisali prava, dobri studenti, bili bi još bolji ali su im profesori stoka, ćerka položila obligaciono iz petog, morala da se utegne u kratko, šta će, a sina uzeo na zub onaj iz krivičnog pa mu ne da, kaže mi, mrzi ga čovek, sve je to isfrustrirano bre, da je normalan ne bi radio na fakultetu, prodaju muda za bubrege, misle bre da su mali bogovi. Gledam tu budalu pre neku noć na televiziji, ne znam šta je pričao, sav onako mali, spipljen, nikakav al ministar jebiga, ja kažem sinu da se učlani u stranku pa preko toga da vidi, šta ga briga. Probajte sir, sjenički, odličan je, ženina majka sirila, i tašta nečemu da posluži, kekekekekekeke.

Da završe to pa da stiču svoj dinar, najbolje ako mogu negde da se uvale u državnu službu, posao nikakav a plata ko bog i niko ti ništa ne može. Gledam one po šalterima što su još tu i najgori, to su bre dahije, nenormalni ljudi, po ceo dan mogu da te zezaju, ali ni njima nije ispod četres hiljada, ali dobro, mora čovek i njih da shvati, rade po ceo dan sa ljudima, najgori je rad sa ljudima. Uvališ se u kancelariju, primaš platu, ide staž, ide zdravstveno, muvaš nešto privatno sa strane a kolege ti čine oko papirologije, milina, pa valjaš i ti tim kolegama, ma šta hoćeš bre. Ja znam koliko sam ja činio ljudima iz firme, te poguraj ovo, te poguraj ono, al onda se moglo, tad sam negde i napravio vikendicu, tu mi je valjao kum, radili smo u istoj firmi, skinuo deset paleta blokova i sedam crepa sa zaliha, šta me briga svi to rade bre, nisam nikog ojadio, drugi su krali na veliko ohoho pa zatvor nisu ni omirisali, sad su to gazde i privatnici, možda sam trebao i ja da kradem, možda sam glup ali mirno spavam. Tamo ćemo ja Mira da pređemo kad oženim sina. Samo državna služba, i vi da znate to.

Miro, serija! Gleda ove turske serije, mamu im jebem, ja te Turke ne gledam, ma ne mirišem ih uopšte, povremeno pogledam kad mi žena gleda, al interesantno, vidi se da su petsto godina držali Srbiju, mnogo sličnosti ima sa nama, evo ovaj Ali Riza siroma, stislo ga sa svake strane, tako ti je i u životu ne boj se, i mene je stislo kao i njega, tako je kad deca ne slušaju a mi im najbolje mislimo, stalno deci pokazujem kako on propade i kako mu se deca vucaraju sa propalicama i kako ga ne slušaju, ljute se ali baš me briga, ima toga, da znaju kako nam je.

Idete? Šteta, što tako rano, evo počele Kursadžije da se smejemo malo, Gedža je krvav, ja mu se zacenim od smeha, kako zajebava onog Hrvoja i Slovenca. Dođite kad hoćete, slobodno, obuća vam je tu ispod cipelara, e tako, hvala, vidimo se.

Zakopčajte se dok čekate lift, huligani su nam razbili prozor, promaja je!

Tagovi:

pričeslava