Ti si samo jedna više Žitorađa

Možda si primetio da mi na Tarzaniji najvolimo ispratiti aktuelnosti i malo se popišati po njima. Ne zbog toga što to donosi klikove, jer smo mi svakako buržuji puni para (hvala Soroše, hvala gejevi, hvala organizacijo “Kolonizujmo sazvežđe Ždral” iz Jekaterinburga, samo nek je veselo) već jer nam aktuelnosti veoma idu na kurac, jer su glupe. Doduše, i mi smo glupi jer ih pratimo (a i inače), ali mora neko i prema tome izraziti pošten animozitet.

Ipak, ja sam to radio ređe od većine u redakciji jer sam previše trom, lenj i životno odsutan da pišem o aktuelnostima. Pobegne mi jebiga. Ja dok doručkujem i proverim mejl odjednom mi prođe 4 dana, pa stoga pisanje teksta tako da se on odradi u roku dok je nešto još uvek aktuelno prosto nije opcija. Tako na kraju završim pišući tekst “Juče sam se baš dobro sankao” u avgustu ili “Tuđman – koliko je opasan?” 14 godina nakon njegove smrti. To je otprilike razlog zašto i tekst o nečemu o čemu se pričalo pre skoro dve nedelje stiže tek sad. Tarzanija, matori, samo ime kaže, nisi svestan koliko nas boli kurac.

Uglavnom, imali smo u vezi sa tim nekim koncertom gospođe Ražnatović vrlo jak stav koji se baš i nije nešto svideo gospodi s kartama za prvi red Džibonijevog koncerta i onima koji misle da im rođenje na geografskoj lokaciji sa koje i sam pišem tekst pribavlja neverovatne količine životnih kvaliteta poput inteligencije, opšte relevantnosti i sposobnosti prepoznavanja kvalitetnog kulena. Mi se naravno nećemo pravdati, već ćemo u duhu sajta jednostavno objasniti zašto smo mi u pravu a vi niste, jer vas to najviše nervira.

 

Vojvodina Vojvođ… šta?

Izliv besa na našem pejdžu i sajtu na dan koncerta je otkrio jednu stvar koju smo od ranije znali – Vojvodina je multikulturalna i tolerantna, ali samo prema nekima. Postoji razlika između toga kako se ponosni autohtoni Vojvođanin odnosi prema Mađaru i Slovaku, a kako prema Krajišniku i to svi znamo. Da bih napravio razliku između čoveka iz Vojvodine i snoba iz Vojvodine, za ovog drugog upotrebljavaću izraz Mladovojvođanin, jer je Mlada Vojvodina organizacija koja stoji iza jednog drugog grafita o kome će biti reči malo kasnije, a i jer se oni lože da su staaari Vojvođani pa da se malo popišamo po njima. Nisu svi ljudi iz Vojvodine snobovi, eto ja sam ovde domaći i možda jesam idiot, ne znam zameniti osigurač bez da završim u Urgentnom i jednom sam stavio parizer na plazmu jer nisam imao leba u kući, ali sam u tripu da nisam snob.

Dakle, Mladovojvođanin se ponosi time što je tolerantan prema drugima ali samo ukoliko su ti drugi dovoljno slični njemu i ukoliko ne remete ustaljene protokole na koje je on navikao, tipa ako NE VIČE i ne sluša ONU ODVRATNU MUZIKU. Čak i kada ga sve to ne ugrožava na bilo koji način. To poprima neverovatne razmere, tolike da sam imao suludu situaciju u kojoj me je rođeni Crnogorac (koji se valjda posle par godina u Novom Sadu oseća vrlo autohtono, šta li) ubeđivao da mi domaći nemamo dovoljno tvrd stav prema “Bosancima” i da ne bi trebalo tek tako da im dozvoljavamo da “rade šta hoće”. To je virus, prijatelji, infekcija, užasne stvari.

Znam da sam na par mesta po gradu video i grafit “Vojvodina Vojvođanima”, čiju šizofreniju valjda ne moram da objašnjavam. On je dokaz da Mladovojvođani i nisu nešto tolerantni koliko su se samo navikli jedni na druge, valjda vremenom počeli i ličiti jedni na druge i onda kao “e matori kako smo mi do jaja, vidi ima nas 15 naroda a ne tučemo se nikad, dobro osim kad se zarati, onda se malo prikoljemo, al ono”. Ali ako u priču uđe neko novi, onda Mladovojvođanin ustukne. Ovaj stav je takođe sumanut i jer je procenat “dođoša” u gradu toliki da ih ne možeš izbegavati i ne znam kako ljudi koji ih smatraju uzrokom svih ovozemaljskih zala uspevaju uopšte da žive sami sa sobom. “Dođoš” je kriv što niko ne ide u pozorište, kriv je što se klinci seku mačetama, kriv je što se sluša ova ili ona muzika, kriv je što klinke ne šetaju obučene onako kako biste vi smatrali da je primerno. Dođoš je kriv za sav jad i čemer, on ga je, nekako, doneo. Što se mene tiče, ja sam odrastao u kraju s 80 posto dođoša i mogu vam reći jednu stvar.

Jedite govna. Jad i čemer nije doneo dođoš, nego siromaštvo. Nove generacije su nasilne, “nevaspitane” i “izgubile su kompas” (bože me sačuvaj fraze) jer su gladne, ne jer su došli “Bosanci” i tome ih “naučili”. A upravo ste vi, staaari Novosađani, krivi što su gladne. Nisi ti bacao jogurt? Nisi, ali si sedeo kući kada se bacao.

 

Novi Sad jeste Žitorađa

“Novi sad nije Žitorađa” je grafit koji ne govori ništa drugo nego “Vojvodina Vojvođanima” (a ovaj je, opet, jednako opasan koliko i “Srbija Srbima”), samo je nekako gadniji, jer direktnije udara na ljude rođene na određenom mestu, jer još otvorenije i snobovskije govori “mi smo bolji jer smo se rodili ovde a ne tamo” ili “ja sam bolji jer su mi roditelji taj i taj a ne taj i taj”.

Nisi ni ti anarhista gari, al nastavi da se trudiš.

Kulturna razlika između Novog Sada i Žitorađe svakako postoji. Kao i između Novog Sada i Beograda. I Subotice i Vranja. I Šumadije i Banata. I Bačke i Srema. Ali reći “ja sam bolji” jer sam odavde a ne odande je vrlo perfidan kultur-fašizam sa ozbiljnom tendencijom da mu se izbriše ono “kultur” iz naziva. I znaš šta je najjače? Što Mlada Vojvodina pored svojih grafita stavlja anarhističko A, što je horor za svakog čestitog levičara. A znaš šta je još jače? Novi Sad jeste Žitorađa. A ako nije, onda treba da postane.

U Žitorađi, istina, nikad nisam bio, ali prilično sam siguran da seljak iz Žitorađe nema iluzije, potrebe, a verovatno ni vremena da razmišlja o tome da li je bolji od nekog iz Novog Sada. On, kada je u govnima, on je jednostavno u govnima i mora da gleda kako da se izvadi. Mladovojvođanin kada je u govnima on je em u govnima em ima potrebu da se distancira od drugih koji su u govnima, što jer je bolji od njih, što jer on jedini STVARNO shvata uzroke govana i načine da se izađe iz njih, što jer su drugi krivi za ta govna pa onda neka oni trpe ko ih jebe mi ćemo proglasiti nezavisnu republiku I SVE ĆE ODJEDNOM BITI DOBRO.

Ne brate, Novi Sad JESTE Žitorađa jer je Novi Sad u ISTIM govnima kao Žitorađa. I Beograd. I Kikinda i Vranje i obe Mitrovice i Kruševac i Babušnica i Arilje i Mrštane i Silbaš i štagod oćeš. A u nekom sledećem koraku niz može da se nastavi i izvan poteza Kelebija-Preševo, ali otom potom. Za sad je važno da dokle god se obrazovani stanovnik “grada kulture” postavlja iznad “nekulturnog” radnika i seljaka, a borba koju vodi bude borba protiv radničke klase jer ova ne sluša Vagnera a ne borba sa njom protiv pravih uzroka njihove zajedničke bede, onda se njihovo visokoparno prekulturno salonsko intelektualno izdrkavanje i međusobno šašoljenje muda sa nekolicinom sopstvenih istomišljenika može tumačiti samo kao borba da se nejednakosti reprodukuju i održe, čak i onda kada i sam naš kultur-fašista, paradoksalno, pripada upravo najsiromašnijim slojevima društva. Novi Sad nije nikakva Atina, a da bi stigao do Atine prvo mora da prihvati da prođe kroz fazu Žitorađe, što em nije ništa loše em drugog puta svakako nema.

POĐI PUTEM KUDA IDUUU ŽITORAĐEEE

Ili možda nisu baš svi isti jer sve tvoje pare idu za Beograd? Opet pogrešno. Jer ne idu samo tvoje, idu i sa juga i sa zapada i sa istoka. A i ne idu baš “za Beograd”, ne bace se te pare u fontanu u Knezu pa ko više zgrabi, krajnja destinacija im je ipak malo preciznije određena.

 

Slučaj Ceca

Malo mi ide na kurac da uopšte pišem o Ceci jer je to jedan dosadan slučaj, čudo za dva dana i ventil čijim odvrtanjem malo elitističke malograđanske frustracije uspeva da ispršti okolo, ali Ceca je bila povod za tekst i treba objasniti kako se ona uklapa u ovu priču.

Pre svega, ostalo je prilično nejasno po kom se osnovu želi zabraniti Ceci da nastupi u Novom Sadu. Ono što je jasno je da je to nekakva mešavina dva razloga, ali nije postojao jedinstven stav oko toga koji od ta dva je važniji jer se ionako u principu bes prema njoj svodio na bol u dupetu umišljenih snobova jer ne uspevaju nametnuti svoj način života, vrednosti i ukus celom svetu i jer se svet usuđuje ne složiti se s njima. Zvanično ipak, prvi razlog je da je Ceca kriminalac, drugi da je sranje.

Prvo – Ceca jeste kriminalac. Jeste kažnjena jednom nemoguće smešnom kaznom i to zbog toga što ima ono što ja i ti nemamo – veze i pare (iako treba napomenuti da je ta presuda donesena za vreme dok su žuta govna bila na vlasti, ista govna koja su sada bila prva da seru po dovođenju Cece u Novi Sad. Ne bi naravno bilo ništa drukčije ni da su naprednjačka govna bila na vlasti, ali eto, to treba spomenuti). Ako si neko ko se svaki dan u godini bori i pokreće peticije da se ne samo Ceca već i svi drugi koji su na slobodi samo jer imaju pare i veze sutra nađu u zatvoru i plate što su dužni – ok, tvoj stav je dosledan i ti nisi govno licemerno. Ali isto tako, ti ne postojiš.

Ne, nego si se setio toga tek kada ti je došla u dvorište da peva, drugim rečima, tebi nije frka što je ona kao kriminalac na slobodi, tebi je problem što je ona tebi došla u dvorište kao kriminalac. Neka van tvoje dnevne rute dvosed ispred plazme – doboš torta u Carigradu radi ko šta hoće bole te kurac, ali kada u tvoj stan od 115 kvadrata u Augusta Cesarca stiže strujanje vazduha koje ne prija baš osobito tvom uhu onda se diže frka. E neka, dabog ti pod prozorom pevala svaku noć sve dok se ne odseliš u Futog i tamo eksplodiraš od ksenofobije.

Druga opcija je, dakako, da je Ceca sranje. A to čak nije ni argument. Čisto sumnjam da će biti ikog ko će znati da mi definiše “dobru muziku” (mada suvereno držim da je “dobra muzika” kao nešto “objektivno” fantom i izmišljotina i da je generalno fraza koja gađa pogrešnu metu), i da u kategoriju loše muzike stavi Cecu a ne stavi Čolu i Crvenu Jabuku, a ne sećam se da su se rokali grafiti “Jebi se Žero Bosančugo”. Uopšte, tražiti da neko ne nastupa jer misliš da je njegova muzika sranje je muzički elitizam i egomanijaštvo.

UZBUĐENJE DJEVOJKE TREBAJU

Ljut si jer klinci slušaju Cecu umesto da idu u pozorište? Pa matori nije Ceca za to kriva niti je pozorište bogomdan način kulturnog uzdizanja zbog koga ćeš biti bolji od čoveka koji sluša Cecu. Imali smo ovde na sajtu jedan tekst koji je govorio između ostalog i o tome – ukus gradiš prvenstveno na osnovu kulturnih izbora koji su ti ponuđeni a ne na osnovu toga kakav si čovek. Ti si onda ljut jer je klincima pred očima samo Ceca a ne i Beri Vajt i Šekspir? Ok, kapiram, mediji su govna, ali ni za to Ceca nije kriva, udri po medijima onda, udri po tome što se u neprofitabilnu muziku, predstave, filmove ne ulaže dovoljno ili ništa, jer je to istina i istina je da su kulturni izbori suženi na one koji mogu doneti instant zaradu. A to nema opet baš nikakve veze sa Cecinom muzikom niti sa 60 soma ljudi koji su bili u fazonu da dođu na koncert. Ili u najgorem slučaju, ako je taj koncert plaćen iz gradskog budžeta a grad na njemu ne zaradi, ima jednako veze koliko i s muzikom Crvene Jabuke i Čole. Ceca je možda simbol jednog zajebanog vremena, ali nije njegov uzrok.

Ne budi gnjida, pusti čoveka da sluša šta hoće, a borbu protiv govana vodi tako što ćeš da isteraš napolje iz kuće one koji seru ta govna, a ne tako što ćeš da optužiš jedno govno da je krivo za sav smrad u kući. A pogotovo ne tako što ćeš da se boriš protiv čoveka koji živi s tobom u tim govnima.