Tarzanijin otisak nedelje #5

Nedelja za nama bila je puna nesvakidašnjih događaja, poput genijalnog poteza Siniše Mihajlovića koji je Škotima podmetnuo lažnu taktiku i skroz ih nadmudrio! Baš tako, to je prava reč – nadmudrio! A bilo je i podviga poput onog koji je napravio bivši vozač formule 1 Zanardi – izgubio je obe noge, ali postao paraolimpijski prvak u ručnom biciklu. Mi smo odabrali sledeće vesti vredne tvoje petominutne pažnje:

Tarzanka nedelje: Nevin Jildrim

Kad neko ukrade, možda je ukrao jer nema, možda jer je lenj da zaradi, možda je samo bahat. Kad neko siluje – onda se nema više šta misliti o povodima umobolnika, rešenje je samo spora i bolna smrt. Dok u naprednim Sjedinjenim Državama postoje političari visokog ranga koji se zalažu za „legitimno silovanje“, u turskoj selendri od 2000 duša jedna žena rešila je sama da stane na put zločinu. Nevin Jildrim je osam meseci trpela silovanja ljige, inače teče njenog muža koji je sezonac i radi ko zna gde. Ljiga je pretila da će joj pobiti decu, a onda joj je dopizdilo – upucala ga je, pa još jednom u genitalije, dekaptirala ga i glavu odnela u centar sela gde građani uljudno raspravljaju pred dragstorom. Rekla im je otprilike – „Evo, sad mi pričajte iza leđa, evo vam ortak, neka vam ispriča kako se proveo“ i ostavila im onu glavu. Sada Jildrim traži da abortira jer je zatrudnela sa silovateljem, treba joj specijalna dozvola vlasti jer je trudnoća poodmakla. Mi navijamo za nju.

Realno, lepši je bez glave.

Masturbirali smo na: Suzan Bar

Bivša pomoćnica ministarke državne bezbednosti SAD i načelnik sektora za nadgledanje imigracije i carinskih prelaza. Dakle, moćna žena, a muškarci takve ili vole ili ih se plaše. Ili i jedno i drugo. Kako sam naziv njene firme sugeriše da nije ostala bez posla jer je to preduzeće pretrpelo sumnjivu privatizaciju od strane zadriglog kontraverznog biznismena, a ona proglašena tehnološkim viškom zaključuje se da je nešto drugo razlog njene skore prijave na tržište rada. Gospođa Suza je od svojih muških kolega iskala oralni seks pod pretnjom otkazom. I to ne oni njoj da pruže ugodu, već ona njima. Direktno, spontanim pitanjem nakog letimičnog bačenog pogleda na međunožje saradnika: “Kolega, pitam se koliko vam je dug, hoću da ga vidim na mom radnom stolu sutra sabajle”. Iz nekog suludog razloga njima se to nije svidelo te je dotična dama iz svoje kancelarije šutnuta cipelom političke korektnosti u dupe. Ona sve to poriče dok traži novi posao, pa… ako imaš neku firmu i tražiš dobrog radnika – znaš šta ti je činiti.

Blagodarim saradniče, skinite hlače da nešto vidim.

Mrzeli smo: B.J.

Ako se pitаš štа je tu novo – ništа. Svаki dаn svаko od nаs mrzi neku službenicu, šаlterušu, nekogа iz bus plusа ili zelenilа. Dа dа, ti su nаjgori, što dođu u 8 ujutru pа nа kvаrno seku plаtаne. Ali ovog mesecа smo imаli pobednikа. Nаime izvesni B. J. se pre pаr dаnа аutom koji nа sebi imа velikim crnim slovimа nаpisаno SLUŽBENI, pаrkirаo nа sred pešаčkog prelаzа. Kаo što to obično bivа, iаko je sаmo prenosliаc pošiljki, verovаtno je utripovаo dа je glаvni čovek vojnih i bezbednosnih аgencijа, pа su mu bаhаnаlije po grаdu u njegovoj glаvi legitimne i legаlne. Pаr minutа kаsnije, srpskа PS nа delu, sugrаđаnin željаn rаvnoprаvnosti u ovom svetu kаpitаlizmа i neprаvde, rekаo je dotičnom šаbаnu, doduše nа fin nаčin, dа mu to nije rodnа Pinosаvа, i dа pomeri аuto sа zebre. Čаk ni to nije pomoglo dа se ustаnovi dа li ovo čovekoliko stvorenje znа dа govori, i dа li rаzume bilo štа sem jezikа odbijаnjа od plаte. I ondа kаdа se pomisli dа neko ne može dа ispаdne veći ljаkse od pijаnog Đаnijа Ćurčićа koji skаče po krovu poklonjenog mu mercedesа, ovаj zаposleni u PREKRŠAJNOM SUDU pokаže srednji prst i time stаvi tаčki nа izbor ovomesečnog nаjomrаženijeg Srbinа. Još dа uslikаju policаjce koji pаle rotаciju jer im se žuri nа pljeskаvicu i neke promene u ovoj zemlji su krenule, а mi se nаdаmo dа će ovog ljomberа propisno dа kаzne.

Stavi to sebi u anal, ali prvo izvadi praziluk odande

Realnost nedelje: Martin Šulc

Evropski parlament je sjajan poslodavac – sediš sa 750 sebi sličnih političara koji nisu dovoljno važni da bi imali posla u domaćim vladama i radiš ono što rade klošari pred dragstorom – do besvesti mrsomudiš, ali za razliku od klošara dobijaš debelu novčanu nadoknadu. Ova institucija je lišena svake odgovornosti, pa zato nema ni obaveza, niti je bilo koja njihova odluka presudna za bilo šta. E upravo zbog te kurcobolje treba poslušati šta čika Šulc ima da kaže. Jer, on može da kaže on što misli, zapravo ono što evropski političari misle. Komesar za proširenje EU (tu nadasve odgovornu funkciju trenutno ima Štefan File) ne može da kaže šta misli – on mora da se uvija, da kenja, da bude čovek kompromisa. Da se slika i sa Dačićem i sa Tačijem, da svakom obećava i nudi po nešto i da u nedogled potvrđuje evropsku perspektivu regiona. Šulc to sve ne mora. Kada se tematika oslobodi parola o srcu Srbije i sasvim ogoli – zapravo je ironično: zar bilo ko misli da Srbija može u EU bez priznanja očigledne nezavisnosti Kosova (nezavisnosti od Srbije, jer ta zemlja nije nezavisna)? Ili, ciničnije, zar bilo ko misli da ćemo ući u EU? Ali pojavljuje se neki Šulc da nam kaže da odela nema, da je car go, da mu kita landara tako da i slepac može da je vidi. Ponižavajuće je što nam za spoznaju careve golotinje treba neki Šulc.

- Ivice, nešto si mi se podgojio! - Ja to ne vidim tako.

Nasilje nedelje: Ljuti Rusi

Ne podržavamo nasilje i gnušamo ga se – osim kada je po zasluzi i u granicama kontrole, što je retkost. Mnogi će pomisliti: “Nasilje nikad nije rešenje”, i biće u pravu. Ponekad, ipak, mali tretman glave idiota nije na odmet i neće mnogo škoditi, čak možda idiotu i pomogne. Da se manemo filozofije i ne davimo, sledi klip, postavi se u kožu vlasnika oštećenog prevoznog sredstva ili bar vlasnika jednog od automobila na parkingu, pa prosudi sam.