Ne ubijaju decu dileri droge već država

Ovo nije apologija ljudima koji prodaju gudru već samo opažanje da oni takvi kakvi jesu, a svakakvih ih ima, od šibicara, vaćaroša, studenata preživljavača, preko belih kragni koji to iz hobija rade do onih zajebanih likova koji suparnike tranžiraju na šnicle a mušterije gledaju kao stoku kojoj treba dati sena i vode u obliku njihove zavisničke potrebe, te da su svi oni zajedno milion puta benigniji države, sistema, medija, vlasti: sadašnje, prošlih i nažalost mnogih budućih.

U poslednjih mesec dana troje tinejdžera je tragično stradalo, usled, pretpostavlja se predoziranja sintetičkim drogama, najverovatnije ekstazijem. Apsolutna katasrofa i tuga. Vesti su buknule u medijima i danima smo po naslovim stranama čitali mrcvarenje još neohlađenih mladih tela i uriniranje po privatnosti njihovih porodica. Lešinari iz Blica, Kurira i ostalih umobolnih brigada u čijih hronikama uhlebljenje nalaze polupismene propalice, gmazovi, neuka stoka i kvazi novinarski ološ su osim bestidništva glede žrtava bili ujedinjeni u upravanju prsta u vinovnike i uzrok ovih događaja. DILERI NAM UBIJAJU DECU. Tako, glasi sublimacija tih nekoliko desetina tekstova koji su obradili ove tri tragedije.

Ova banalna redukcija čiji eho danima probija bubne opne se savršeno kalemi na postojeći sistem (lol sistem), bolje reći disfunkcionalnu šklopociju koju čine sudstvo, zdravstvo, policija, mediji i samo društvo. Njihova rigidna percepcija se decenijama nimalo ne menja i čvrsto počiva na sledećim postulatima:

  1. Svako ko se usudi da eksperimentiše sa supstancama koje nisu legalne je automatski narkoman.
  2. Narkomane treba stigmatizovati što više.
  3. Narkomanima treba pomagati samo ako baš baš mora (ako bi uskraćivanjem pomoći bila naneta šteta šklopociji) ali tako da se svima pošalje poruka „evo pomogli smo ti govno narkomansko, aj mrš sad“.
  4. Narkomaniju povezivati sa alternativnom kulturom, nikako mejnstrimom
  5. Narkomaniju oceniti kao uzrok svih zala a ne kao posledicu ili nus pojavu društvenih okolnosti
  6. Ni po koju cenu ne treba preispitati zakone osim ako nije u pitanju pooštravanje istih
  7. Legalizacija hahaha
  8. Što više privođenja i hapšenja poslednjih u lancu ishrane
  9. Što više saradnje i šurovanja sa glavnima u lancu ishrane, održavanje prijateljstava i deoba kajmaka
  10. Znanje sjebava prethodnih devet tačaka, saseći ga u korenu

Kad sam ja bio klinac, čitava edukacija oko droge se svela na gostovanje nekog lekara idiota u recimo šestom osnovne koji je celu priču sveo na verovatno svima dobro poznat slippery slope „danas zapališ džoint, sutra si pepeo Bojana Pečara koji u nožnu gangrenu ubrizgava Aca Noga sa Konjarnika“. Potrošićeš dečji dodatak, prodaćeš tv, roditelje i na kraju ćeš crći, grob će ti zapišavati kerovi lutalice.

Ni danas se ništa nije promenilo i ovo je otprilike celokupna „nauka“ koji će deca dobiti za vreme svog školovanja. Ja sad više ne znam da li je sistem toliko slabouman ili zao do srži (a naravno da je ovo drugo) da ne želi da prizna da droge, narkomana, eksperimentisanja i umiranja od iste neće nestati sa planete Zemlje ma šta oni pokušavali, ma koliko hapsili, ma kakve zakone donosili i ma koliko naslovi u novinama urlali SPRŽEN MOZAK OD DROGE MALOLETNOM MOMKU 45 STEPENI STRAŠNO DILERI GA UBILI STRAŠNO. Nikad.

Nije neka nauka rezonovati da bi po zdravlje (i pojedinačno i kolektivno) bilo mnogo efikasnije naučiti te klince šta da rade kad im tinejdžerski mozak zavapi za neizbežnim samodokazivanjem ili eskapizmom kroz ove supstance, kako da se kontrolišu i čuvaju, koje su realne opasnosti, kako da prepoznaju kada postaju zavisnici, kome da se obrate, kako mogu da prekontrolišu supstancu koju su nabavili i slično. Al to ovde ne pije vodu niti će u dogledno vreme, nego pojačavaj kontrolu i skidaj gaće rendom ljudima na ulici u potrazi za gramom nedozvoljene supstance velikim kao planina.

Tekst na Blicu pod naslovom DILERI SEJU SMRT MEĐU TINEJDŽERIMA Kako da prepoznate dete koje KORISTI DROGU, koji potpisuje Sonja Todorović može da se nazove obrascem svega onog što je pogrešno, neuko i katastrofalno štetno u načinu na koji se mediji ophode prema preozbiljnoj i kompleksnoj pojavi kakva je droga. U vodiču o prepoznavanju dilera u sosptvenom detetu, Sonja daje sledeći algoritam:

– Maloletni sine od 14 godina, gde si pošao u četiri ujutru?

– U školu tata, krenuo sam ranije. I da malo dilujem.

– Aha, ok.

Kako ovo iskomentarisati a ne udariti sebi šamar bakalarom. Aman ženo, sumnja se da je sve troje klinaca umrlo od predoziranja ekstazijem a ti govoriš o uskim zenicama i kapima za oči.

Dalje u tekstu, u sekciji „Sonja vas uči o drogama“saznali smo da na malim dozama spida ljudi postaju agresivni, na sličici esida se nalazi golub (?) a ekstazi se prodaje u pazi sad, „najrazličitijim bojama kao što su bela, roze i braon“. Da imam dete, posle čitanja ovog teksta bih ga sam navukao na drogu jer bolje i to nego da nedajbože pročita ovo pisanije.

Ipak, laskavu titulu najvećeg bednika u ovoj tragediji nosi RTS i njihov prilog u kome docent Janko Samardžić, po struci klinički farmakolog za dvadeset sekundi uspeva da se posere na sopstveni doktorat pa se svi s pravom možemo zapitati kako pored ovakvih stručnjaka mi da završimo drugačije osim da uzmemo babinu iglu za pletene i ubrizgamo sebi konjsku dozu morfijuma koja će nas odvesti na neko bolje mesto, daleko od ovakvih spodoba jer i ilovača je bolja od suživota sa ovim.

„Droga u sebi već sadrži izuzetno kolčine već standardnog ekstazija“ nije rečenica koju je izgovorio pumpadžija sa osnovnom školom nego čovek koji je preko 20 godina života proveo sa knjigom. Kakva količina standardnog ekstazija, gospodine doktore, nije ekstazi susptanca već neformalni naziv za tabletu u kojoj se nalazi MDMA koja je supstanca koju nazivaš „hug drug“. Ima sve na guglu, možda ti pripomogne kad već knjige nisu.

Kaže vrsni doktor još: „Osoba postaje podložna dejstvu elektronske muzike“. Ok, ovde već nema nikakve pomoći. Treba proveriti da li je ovaj čovek i dalje na funkciji koju obavlja, oduzeti mu je, uhapsiti ga i poslati ga u Padinjak da okopava zemlju, sadi povrće i rehabilituje se u korisnog građanina a ne štetočinu.

– Šta slušaš to, sine?

– Žana Mišela Žara.

– O NE DETE POTPALO POD UTICAJ ELEKTRONSKE MUZIKE I POSTALO NARKOMAN.