Leganje na minu – samo za hrabre

Mina je eksplozivna naprava postavljena ispod zemlje, na zemlji ili nekoj drugoj površini, a sastoji se od tela, eksplozivnog punjenja i upaljača. Ovaj potonji može da reaguje na pritisak, pokret, zvuk, vibracije ili magnetno polje. Mine su zahvalno oružje jer su jeftine, jednom se posade i ne moraju da se zalivaju, a efikasno ubijaju ili obogaljuju živu silu i buše tenkove. Iako se najčešće postavljaju u ratnim zonama ili se njima obeležava sudski utvrđena međa između dva srpska gazdinstva, ovi eksplozivi su jedino oružje koje ima više slučajnih nego ciljanih žrtava, a smrt seju i mnogo godina pošto se ratovi završe, predsednici izljube, a srpski domaćin uda ćerku u komšijsku kuću.

Takni me takni, polako se primakni...

– Ajde, čoveče, kitiš se tu kao seljačka mlada, a pičetina nam se hladi. Ako još malo gela staviš, prilaziće ti likovi na žurci da te pljuju što si pogodio prečku protiv Holanđana.

– Evo, evo, samo da vidim da li mi uz džordanke bolje ide ova majica sa zmajem ili džemper na romboide…

Većina protiv-pešadijskih mina reaguje na pritisak – kada čuješ „kvrc“ pod čizmom, imaš vremena da opsuješ život ili, u pobožnijoj varijanti, da se prekrstiš – pre nego što ti TNT, tetril ili neko treće sranje odnesu nogu iz kuka i kvalifikuju te za Čistilište ili bar doživotni beneficirani pristup Vojno-medicinskoj akademiji. Iako male, moderne mine mogu da pobiju ili osakate sve što mrda u radijusu od 20-30 metara. Leći na minu je zato simbol herojstva – od vojnika koji legne na minu ostaće freske po okolnom drveću ili objektima, ali će svojim hrabrim činom ovaj junak zaštititi drugove-saborce koji onda predano mogu da nastave svoj uzvišeni boj.

– Auuu. Gde si me bre ovo doveo? Vidiš ti da su ovim ribama davali 40 dana prošle godine… Ajmo na PES, više mi se diže na virtuelnog Ronalda nego na ovo.

– Ok, popijemo pivo, pišamo i palimo.

Tri savršene ribe, obično plavuša, crnka i riđokosa, zajedno se sreću samo na plakatima Džerman vingsa i u domaćim reklamama za pivo. U stvarnom svetu se dobra riba uvek druži sa dva debela dobermanolika stvorenja koja će nevinost izgubiti tek na 34. rođendan u divljem snošaju sa vibratorom. U penetracijama sam već pisao da je ženska sujeta alava kao Era Ojdanić kada na Ibarskoj magistrali spazi pečenjaru. Upravo zato dobra cupi ima ružne drugarice – njen ego je nahranjen time što je najbolja riba u društvu pa pavijani na nju startuju učestalije nego štoperi Rekreativa na Lionela Mesija. Sa druge strane, njena akrepoidna pratnja je uzbuđena što je uz popularnu ribu i što, neometana od muškaraca, može da se nalije besplatnom đus-vodkom.

Sigurno se i privatno družite?

– Čekaj, čekaj… onu malu sam snimio, mislim da ću je upisati u jebovnik. Ajde ti sa mnom da zabavljaš drugaricu.

– Da zabavljam drug… šta je ono oblak ti jebem? Pa ono pored nje nije žensko, nije ni čovek, deluje kao podgojeno za svinjokolj.

– Ajde ne filozofiraj, nisi ni ti Džordž Kluni. Polazi!

Nevolja nastaje kada ortak sa kojim upadneš na 18. rođendan Lee iz trećeg dva odluči da baci udicu na dobru ribu. Dok drugar ide da osvoji zastavicu, ti moraš hrabro da legneš na minu i utreš mu put – u najboljem slučaju to znači da moraš da zabavljaš drugaricu-haubicu cele večeri, gledaš kako pljuje komade doboš-torte dok se smeje tvojim vicevima o Perici i razmišljaš kako ćeš ortaku da jebeš mater što te je uvalio u minsko polje. Ipak, u pitanju je delikatan posao; ne ide da priđeš mini i kažeš: „Mongoloidna sanđamo, moj ortak oće da rašrafi tvoju ortakinju, ti samo bud’ mirna, evo ti pare za pivčugu.“ U tom slučaju će mina odskočiti, otići do svoje štićenice-prepičke i izložiti joj saznanje da ti i ortak ustvari bacate vlašku magiju kako bi lepim devojkama ukrali sise i distribuirali ih na zapadno tržište preko prištinske veze. Dakle, za komunikaciju sa gaborom potreban je osećaj za filing.

– Zdravo, cenjena damo. Kako je tvoje lepo ime?

– Ljubenija.

– Ljubenija, baš lepo. Hoćeš popiti nešto?

– Đus-vod…

– Đus-vodku, znam. Možda si gladna, oćeš da pitam da li imaju kavurme?

– Molim?

– Ništa, Ljubenija, zlato majkino, šalim se malo. A sada ću baljezganjem ispuniti neprijatni vakuum koji nastaje kao posledica činjenice da te ne poznajem i da ne želim da te poznajem, ali da smo tu gde jesmo.

– Vala baš si sladak.

U najgorem slučaju, koji može da ispadne i bolje nego što si se nadao, nagazićeš minu. Takvom neplaniranom razvoju situacije eksponencijalno doprinose tvoja zagorelost, količina unetog alkohola, ali i razumljiva znatiželja čoveka da spozna animalni seks, jer ono što ćeš jebati samo rođena majka podvodi pod kategoriju humanog. Dve umirujuće činjenice lebde nad seksom sa grdobom: 1) Svaka se u tefteru broji kao jedan; 2) Ružne se bolje sevaju od lepih jer se više trude, a oće i savet da poslušaju. Zato profesionalni ležač na minama nikad neće odbiti ponuđeni mu koitus znajući da ono što te ne ubije, ojača te. Nisu li najzajebaniji ratni veterani oni kojima je vijetnamska mina otkinula ruku, pa sada jednoručno repetiraju pumparicu uskladištenu ispod pulta svoje prodavnice negde u Južnoj Karolini.

Kroz ove Kule bliznakinje ni talibani ne bi prošli

– I?

– Šta „i“?

– Nemoj se praviš lud. Sikaro?

– Ma jok, ima dečka, mecu i manjak razumevanja za moje pik-ap fore.

– Pa jebem te šašavog, zabavljao sam onu nakazu celu noć zbog tebe. Nisi mogao da saznaš da riba ima dečka pre nego što sam ja od ćaletovog regresa platio 18 đus-vodki, pljeskavicu na kiosku i Trojan kurtone na trafici.

– Kurt… ti si ladno karao minu?

– Džentlmen nikada ne govori o svojim damama. A ni ti nemoj da si nekome pisnuo, jebaću ti mater.

Tagovi:

žene