Tarzansko savetovalište: put do uspeha i sisanja jaja

Uprkos svemu, pristiže nam još vaših pisama. Pokušaćemo na njih da odgovorimo najbolje što umemo: pustićemo maskotu redakcije, našeg rezus-majmuna Karlosa II, da lupa po tastaturi po kojoj smo prethodno prosuli smesu kokaina i ajvara.

Redakcijo Tarzanije, imam problem: mnogo sam velika pička. Toliko sam jadan da me i jebene bakterije maltretiraju. Svaki put kada se temperatura promeni za plus/minus deset stepeni, dobijem upalu grla, ko da još uvek idem u vrtić, a već sam evo devetu godinu u osnovnoj! Najgore mi je bilo kada sam se nakašljao onomad pred celom školom, a komad šlajmarice je izleteo i podelio se na tri polovine, od kojih je jedna pogodila moju simpatiju Nađu, a druga gradonačelnika Đilasa. Ne smem od matoraca da tražim da mi kupe sirup, jer će me mama zezati da sam pička. Vi ste mi jedina nada! Ima li nekog leka za mene? Luka, Ložana

Luka, baš si cava, to stoji. Pošto si tako filigranski nežan, pretpostavljamo da imaš baku? E, ostavi je da se priseća fraza i fora za muvanje iz mladosti uz „Šeherezadu“ jer mi ćemo ti reći isto što i ona: „Sine, vreme je da ti porastu stidne dlačice – i da otkriješ šta znači na ljutu ranu ljuta trava!“ Dotična ljuta trava i lek za tvoje groce (da, to je pravilan deminutiv od grlo, nevera) se ili sada nalazi u tvom frižideru ili ga tata upravo stavlja na viršlu. U pitanju je senf, nadrkana reinkarnacija već ionako nezgodne slačice. Plan akcije je sledeći: ušunjaj se u kujnu kada te garantovano niko ne gleda, recimo dok na TV-u ide masovno-mozgoispirajući ples Loto kuglica – i pomešaj kašiku senfa sa pola limuna, kašičicom soli i 3 deci ključale vode. Pokrij 15 minuta da se oladi i imaš sirup za ispiranje grla zbog kojega rizikujemo da farmaceutski lobi na nas pošalje svoje kiborg-ubice.

Brate, ako moramo da mremo, nek to bude to.

Tarzanijo, moram ti poveriti tajnu: imam fetiš. Ložim se na debeljuce. Slatke, mesnate, garantovano prsate i guzate, hridi njihovih oblina izazivaju mi nemerljivo zadovoljstvo! I bogovi Hedonije mi se nedavno nasmešiše, jer uspeo sam da namamim jednu voluminoznu Valkiru koja će koliko ovog vikenda kročiti u moj dom, dovabljena pozivom na izdašnu večeru domaćinskom rukom spremljenu! Moja problematika je sledeća: nabavio sam recept za najsugestivnije jelo koje mi je došlo na um – Karađorđevu šniclu. Pekarski krompir ću da kupim u supermarketu, za salatu ću se snaći… Ali, iz proverenih izvora (Facebook slike) znam da moja izdašna izabranica obožava majonez i želim je impresionirati pravim sladokusačkim odabirom! Koji mi preporučujete kao taj coup de grace koji će učiniti da se njena emocija uskomeša poput njenih zanosnih butina dok đuska uz Lejdi Gagu na slušalicama, nesvesna mog pohotnog pogleda? Dimitrije, Subotica

Ah, majonez, majka svih tečnih priloga, jednako cenjen od strane šljakera koji u njemu davi okrajak sava-leba i šnitu parizera na skeli, koliko i od belgijskog šefa kuhinje koji priprema jastoga za večernji banket Bildeberg grupe u Renesans hotelu u Antverpenu. Tvoja izabranica ima dobar ukus, ne zato što je našla potencijalnog osuđivanog manijaka kao što si ti, nego zato što zna da majonez svršava po faci kečapu čak i u disciplini u kojoj je ovaj navodno najjači, polivanju po pomfritu. A i dobro tovi, jer je u suštini  čisto ulje plus jaja, to ćeš biti zadovoljan da znaš. Ali, pravi potencijalni kitojebac se neće prosto spustiti do ćoška da kupi kesicu nekog masovno proizvedenog sranja. Dijamanti treba da su zauvek – van tvog tanjira, Majovita je za hohštaplere koji drže pljeskavičarnice i štede i na sapunu za kuvarice, a Polimark bolje da ne pominjemo. Strani uradci tipa Thomy, Heinz i Hellman’s jesu nešto bolji, ali ipak ih prožima neki neuhvatljivi šmek sintetike. Zato ti lepo napravi svoj majonez! E sad, svi će ti reći da je to drkanje u rangu pimpovanja preistorijske Lade, tj. mnogo više truda nego što je vredno, jer moraš da mućkaš pravilno žumanca dok u tankom mlazu sipaš ulje u njih – ne prebrzo ni presporo, sa pravim odnosom Koriolisove sile i upale zgloba.  Ali uz jednu jednostavnu tarzaniju, stvar postaje prosta – uzmi blender, može i onaj mali. Sipaj u posudu sve što bi i inače: par žumanaca (ili desetak, da dragoj bude dovoljno), iscedi pola limuna, čašicu vode i malo senfa… A onda samo kulturno ulij sip-dva ulja i lepo sve izblendaj. Za dva minuta imaš majonez dasuserete i ti i tvoja Džaba d Hat, a još si ispao i kulinarski šmeker-samosnalažljivac u rangu Vokija Kostića.

Ali nikada nećeš pojesti 90 ćevapa i ogluveti na dva dana

Opet su se mi se ispovraćali po omiljenoj majci sa likom Vokija Kostića, marva pijana, a provalio sam to tek jutros kada sam ustao (iz kade). Da li da je bacim ili ima spasa? Unapred hvala na odgovoru, Raca, Valjevo

Što reče Homer Simpson – „alkohol, uzrok i rešenje svih problema u životu“. Možda već naslućuješ šta je preporučeni izlaz iz tvoje nezgodne situacije: ako ste se već dali u alkoholne bahanalije, tu negde bi morala da se nađe i polupuna flajka votke. Otmi je iz ruke ortaka obeznanjenog pored WC šolje i njome poprskaj ispeglanu površinu. Postići ćeš bolji rezultat ako prskaš malim kapima. Onda lepo uzmi četku i istrljaj fleku. Votka će da razgradi fleku i da pobije bakterije, pa tako i smrad povraćke, zamenivši ga svojim karakterističnim smradom. Preporučujemo da za ovu posebnu priliku ipak iskoristiš neku bolju marku od Atlantika. Bar ćeš da zdibaš ko gospodin čovek, a ne kao ruski operator krana.

Votko, ima li išta što ne možeš?

Život prema meni nije bio fer. Rodila me baba, ružan sam ko ker. Plaše me se deca i ne vole me žene. Kad izađem na ulicu svi bulje u mene. Jebi ga druže, ne cvetaju mi ruže. Život mi je truba, ja nemam zuba, upale mi oči, klempave mi uši, kao da me neko na promaji suši. Stvarno nije fer! Ružan sam ko ker! A oni lepotani… Jebaću im mater! Piknik, Novi Sad

Tebi dečko nema pomoći, ali znaj da te volimo.