“Ali – mene to vređa!”

Vređanje je kao lov – uvek je zanimljivije kada je objekat zaštićena grupa. Što je zaštićena grupa osetljivija, lakše ju je uvrediti. Što je osetljiva grupa veća, zabavnije ju je uvrediti. Ali vređanje, na sreću, nije i ne treba da bude ograničeno samo na osetljive grupe. Da jeste, svodilo bi se na problem političke korektnosti , te gadne kurve koju je jedan Tarzan već pokupio na ulici, isprašio od kurca a onda prijavio pandurima. I to je to od nje, više je nećemo viđati, barem ne po Tarzaniji. No time problem nije rešen, problem je širi i, bojim se, ozbiljniji. Ljudi su, prosto, postali pičke.

Kako se to desilo?

Geneza ljudskog postajanja pičkama je jednostavna, skoro trivijalna. Ceo taj slobodarski trip koji oficijelno počinje sa Francuskom revolucijom, ali neko realno uobličenje dobija tek posle Drugog  svetskog rata je generalno do jaja trip. Ne može (bar po zakonu) neko da te poseduje, proda, batina, jebe, da ti stavlja tikvice u bulju ili vreo kačamak u gaće samo zato što ima viši socijalni status ili zato što je drugog porekla, pola ili mišljenja ili prosto jer mu se ‘oće. I to je naravno jako dobro, to je neviđen civilizacijski skok. Ali kao i svaki civilizacijski skok, ne dolazi bez loših posledica.

Ljudi su se opustili. Ljudi su se razmazili i zaboravili kako je to boriti se za svoju stvar jer ne moraju više da se bore za svoju stvar – dobijaju je. I tako je sa svim stvarima koje dobiješ bez da mrdneš kurcem. Sećaš se kako si kao klinac skrivao boraniju u džepove, a grašak prosipao babi po krevetu? E al od kad si prvi put plevio lukac ili proveo leto u ciglani više ne bacaš ni brokoli koji je tvoja žena kupila u piljarnici (bar ti tako tvrdiš), jer si dupe isteglio za njega. Jednostavno je, kada ne moraju da budu borci, ljudi postaju pičke.

“Ma žena kupila jebem je usta, ja to ni ne volim.”

Shodno tome, menjaju se i običaji. Ranije, ako te neko uvredi, ti ga šljapneš rukavicom po faci (nekako pokušaš da uradiš to tako da ne deluje previše pederski), nađete se ujutru na poljani, rokneš ga i raziđete se. Normalna stvar, svakodnevnica, ne uzbuđuje se niko. Neko ti u krčmi kaže da si mufljuz, hohštapler ili veprina debela, a ti uzvraćaš argumentima svojstvenim prilici i okruženju:  “Poštovani  gospodine, biste li ustali da raspravimo ovo na civilizovan način? Ubeđen sam da će Vas vešto i konkluzivno izveden argument čvrstog predmeta u čelo (lat. argumentum ad pepeljarum) ubediti da ste ofucana pičketina”.

“Ti ćeš meni da vređaš osećanja!”

I to je to. Ne ideš da ga tužiš za povredu časti i dostojanstva. Paradoksalno, tužakanje i cmizdrenje naokolo o tome kako si uvređen je zapravo najnedostojanstvenija stvar koju možeš da uradiš ako imalo držiš do sebe. “To me VREĐA!” – ne vidim zašto bi ikoga boleo kurac. U krajnoj liniji, potpuno je van pameti – jer ako je uvreda koju popiješ istinita, tipa neko ti kaže da si debeli šupak, a ti si zaista u vrednosnom smislu ekvivalent otvora na ljudskom dupetu i pritom ti oko pojasa preliva ko u Jaši Tomiću, ko ti je kriv? Ako nisi, zašto se uopšte vređaš? Neko ti kaže “ćelava kurvo” a ti furaš frizuru kao Stevo Glogovac i jebeš se za parizer? Neko ti je, direktno ili indirektno, nešto rekao za familiju, religiju, uverenja, idole iz mladosti? Ako je u pravu, ćuti i gutaj a ako nije uzmi pa to pokaži, jer to što tebe nešto vređa ne znači da to ne treba da se kaže.

Gde je granica?

Neko je crtao neprikladne karikature Isusa, Muhameda, pape, Tita ili Kežmana? U tom slučaju, samo – jebeno – iskuliraj. “Ali ja imam pravo da me niko ne vređa!” –  ne, ali imaš pravo da u životu ne budeš pička kao i da, ako si već uvređen, odgovoriš ljudski. Jer kako ćemo uopšte da razgraničimo šta je uvreda? Evo recimo ja tvrdim da verujem u Vrhovnog Tetreba i mene vređaju knjige iz biologije jer tetreba predstavljaju kao pticu iz reda koka: “Kakva koka, ljudi moji, izbacujte to iz knjige, Tetreb je stvorio svet, sproveo agrarnu reformu, dao hettrik Hrvatima, nemojte me zajebavati. Moja ličnost je uvređena, Dačiću reaguj!”

Svi mi imamo različite stvari koje su nam bitne ili svete. Ali, majka mu stara, to ne znači da iko drugi treba da pokaže mrvu poštovanja za to. To isto tako ne znači da je skrnavljenje hramova, rušenje objekata, maltretiranje onih koji veruju u nešto drugo ili druga destruktivna fizička akcija ovakvog tipa u redu – to samo znači da ako te je uvredio tekst, crtež ili izjava to ostaje tvoj i isključivo tvoj problem.

Šta ja onda da radim ako me neko uvredi?

E pa ako baš moraš da se uvrediš, onda imaš širok izbor oružja. Ono što svakako ne bi trebalo da uradiš je da kukaš ili nedajbože probaš da ideš na sud. Ova greška dešava se čak i u krugovima u kojima bi ljudi trebalo da su oguglali na te stvari i da su generalno otporni na sve i svašta. Grupica engleskih momaka koja je kmečala mesecima jer je jedna manja grupa pavijana na stadionu odlučila da bi bilo baš dobro da malo proizvode zvuke iz svog prirodnog okruženja je na primer totalno promašeno reagovala. Alo bre, fudbaleri, momčine, radnička klasa, opasna predgrađa, šta bi s tim imidžom? Stvar je samo u tome da ne pokažeš onom ko te vređa da si slab, i svaka reakcija u kojoj se ne prikazuješ kao sisica je dobra.

Tumači to kako hoćeš, ali jebeno se zauzmi za sebe da bi mirno spavao znajući da si čovek a ne Madžgalj. To ne znači da moraš nužno da uđeš u konflikt. Možeš da izbegneš da se čak i verbalno sukobiš s bilo kim a opet da ispadneš šmekerica, kao Džozi Altidor, koji se našao u istoj situaciji kao pomenuta grupica mlađanih Engleza.

Smem li ja nekog da vređam?

Naravno. Samo, da ti sam ne bi ispao retardiran, gledaj da imaš pokriće i razlog. Ako dođeš Stivenu Hokingu i kažeš mu da je bistar k’o Šukrijina boza, to nije preterano pametno. Ako svesno vređaš, gledaj da uvreda bude precizna i pogodi tačno onog koga treba da pogodi. Takođe, nije isto da li nekog šalješ put strinine pičke iz čista mira ili crtaš karikature tetreba ne znajući da to vređa nečija religijska osećanja. Nije isto da li nekog vređaš ciljano ili se u tvojoj benignoj zajebavanciji neka dileja nađe prozvanom ili uvređenom. Ovde ima puno nijansi i, iako možeš da vređaš koga hoćeš, to ne znači da je to uvek pametno, smisleno i neretardirano. To što uvek možeš, ne znači da uvek treba. Svakom ono što je zaslužio, ni manje ni više. Drži nivo, ne spuštaj se na grane koje okupira meta tvoje uvrede. Nešto muda, takođe, neće ti odmoći, kako sutra ne bi morao da pojedeš sva govna koja si izasrao.

 

  • serator

    Ovo treba poslati onima koje je Marš na Drinu uvredio.

  • oda majstoru

    svaka čast ČOVJEČE…

  • Mirko

    Ova matrica razmisljanja, koja je vjerovatno i jedini izvor samopouzdanja autoru da se odvazi na pisanje i to pedagosko-moralno-eticke kategorije, otkriva mracnu proslost autora koja je zasigurno dominantno bila u znaku konstatnog maltretiranja od strane okruzenja u kojem je odrastao i formirao licnost. U takvoj situaciji, nejaka licnost ojacava jedino tako sto prihvata uvrede kao dio svakodnevice. Prirodno je da takvo razmisljanje vodi do teznje da publikum ubijedi da sudskim putem ne rjesava uvrede svoje licnosti( uglavnom od strane neandertalaca kojima je demokratija dozvolila da se krecu medju ljudima), vec da odgovara na neki drugi nacin( neki pokusaj verbalnog ping-ponga) ili da to ignorise. Zanimljivo je to sto autor zapocinje tekst nekim neubjedljivim primjerima kojima pokusava dokazati da je napravljen civilizacijski iskorak, a svoje pisanije trijumfalno zavrsava infantilnim manifestom koji poziva na izbjegavanje civilizovanog i posrednog rjesavanja sporova. E sad, poenta je da autor ne reaguje na ovo sto sam rekao, jer treba da dokaze u praksi ove mudrosti. I to pogotovo u trenutku kad se pod pseudonimom izlozio javnom sudu.

  • Holland

    Vidim da jedes govna pa cisto da ti kazem prijatno.

  • Miki Mile

    Kakva gomila popularno psiholoških pizdarija, najjačeg oružja neukih kad žele da deluju pametno.
    To što se tiče prvog dela. Što se tiče drugog dela, nisi rekao u
    principu ništa osim što si nabacao gomilu reči čije korišćenje te
    očigledno loži – i to je u redu, ljudi uglavnom kada nemaju šta da kažu
    gledaju da to upakuju u pompeznu ambalažu, misleći da time postižu neki
    efekat. Jedino što ja mogu da iščitam iz čitavog tvog baljezganja o
    civilizaciji jeste da poistovećuješ “civilizovan” način rešavanja sa
    “posrednim”, što je van svake pameti. Takođe, nije posrednost kao takva
    ono što mi smeta, nego tužakanje višoj instanci, u momentu kada sam
    nemaš snage ni muda da se suprotstaviš. A pažljivom čitaocu neće promaći
    da ja pritom ne mislim na fizičku snagu jer se ovde govori samo o
    verbalnom “nasilju”, šta god ta fraza značila. Ako si ti za civilizaciju
    slabića, kukavica i tužibaba, ja, jebiga, nisam. Što se tiče tvoje
    poslednje primedbe (“poenta je da autor ne reaguje na ovo što sam rekao,
    jer treba da dokaže u praksi svoje mudrosti”), ona pokazuje da, pored svega, nisi valjano ni pročitao tekst.

  • Bata Sale

    “Amen to that” stono kaze Svabo, Ceh i onaaaaj… Rus. To je isto kao da se zalis caletu sto te je neki drugi klinac prozivao. Da sam ja kao mali otisao kod caleta da zalim iznapusavao bi me gore nego taj klinja. Treba imati stav i karakter, odgovoriti ako uvreda nema smisla ili progutati ako ima. Bori se za sebe i svoje stavove.

  • Lemilica

    Odlican tekst!! Svaka cast, sve potpisujem.
    Budi covek a ne Madzgalj!

  • piecede

    To sto se tip kome si odgovorio lozi na komplikovane sintagme i reci, ne znaci da sadrzaj toga sto je zeleo da kaze nema nikakve logike, nego samo da ti imas priliku da poentiras napadajuci coveka umesto temu (koju si cisto usput, sam izabrao). Ovo je u principu sajt za zajebanciju, ali ti si se vrlo malo zezao (izuzetak je prvi pasus, mada po meni je i tih par fora u njemu dosta slabo, u poredjenju sa drugim autorima ovde), a mnogo si propagirao svoje misljenje. Cak i to bi bilo ok (procitao sam ovde neke odlicne tekstove iako su bili ozbiljni), ali ovaj je jednostavno slab. Cak ni to sto u Srbiji ima dosta ljudi koji se slazu sa anticivilizacijskim stavovima nece promeniti cinjenicu da si svoje kontroverzne i satro hrabre stavove potkovao nizom nepovezanih i netacnih cinjenica, i primerima koji nisu relevantni. Mogao bih o istima sad da pisem referat ali me malo mrzi, a i cenim da si malo mladji od vecine te redakcije tu, pa jos ima vremena da ti neko u buducnosti uzivo objasni zbog cega nisi u pravu, jer tako, kazu, cesto zna da bude efektivnije objasnjeno. Ukoliko mislis da aludiram na nasilje, apsolutno si u pravu, jer se u Srbiji, ako nisi primetio, velika kolicina hrabrih i doslednih analiticara poput tebe uglavnom tako razjasnjava, dakle casno: prozivkama, pa psovkama, pa pesnicama, pa hladnim oruzjem, pa nadalje. Dok ti tako drcan objasnis da je prvobitna prozivka bila fakticki netacna, vec ti je simpaticni mladic obrijane glave prosuo zube, sto je daleko od nagoreg slucaja. Porazavajuce je zapravo to sto ovo ne pise neko iz Norveske, nego iz jebene Srbije gde se i ti zakoni protiv nasilnog ponasanja ili maltretiranja i diskriminacije koji postoje mahom ne sprovode, i gde vise nego u bezmalo svakoj drugoj evropskoj zemlji postoji razlog da se licne konfrontacije svedu na minimum, koliko je to moguce. Ocigledno da ti niti iko tvoj nije doziveo ozbiljnije posledice zbog drcnog i konfliktnog ponasanja kakvo ovde propagiras, ali veruj da je to vise zato sto si do sada imao srece nego bilo cega drugoga, ukljucujuci i (navodno) muda. Koliko su samo cesti sukobi sa nepoznatima na ulici, na stadionima, pa u saobracaju…tvrdim da bi drugacije razmisljao (ako si sposoban za zdravo razmisljanje), da si ti ili neko tvoj tako drcan izasao iz kola da vozacu iza tebe koji ti svasta nesto dovikuje, i da mu objasnis kako imas odlicnu kontrolu nad vozilom i kako se ne trpas u bulju sa jacim polom, te da mu uzvratis nekom malo domisljatijom o bolje ciljanom prozivkom – u jednoj od 5 takvih situacija na ulicama Beograda bi zavrsio u bolnici, ili nesto gore. Tako da samo napred. A dok ti se tako nesto ne desi (ako zaista radis ovo u sta ubedjujes druge), zapamti da nisu picke oni koji u ovoj banana zemlji znaju zbog cega ne treba da se raspravljaju sa debilima na ulici (a debili su SVUDA 80% populacije, samo negde postoje zakoni da ih smire), nego si picka TI koji si imao tu srecu da ti razlog za smanjenje entuzijazma oko kurcenja i satro drzanja standarda nekakvog cojstva ne bude vec sada kristalno jasan.

  • Complete_Tosser

    O cemu pricas ti bre? Niko ne pravda fizicko nasilje ovde. Ne znam koji teks ili koji komentar si procitao ali uopste nije bila poenta ko ce kome da se najebe cega ako mu se ista kaze nego da uvredjeni nemaju pravo da lisavaju druge slobode govora. Pobogu.