Čas filozofije u KPZu

Ok marvo, na mestu voljno. Danas ćemo primeniti neka aktuelna naučna dostignuća u praksi. Počnimo sa pregl… da Furuna, već ima pitanja?

– Ja se msm izvinjavam, jel može ono zadnje još jednom MOLIM VAS?

Koje zadnje moronu, nisam ni počeo?!

– Evo ja samo da kažem, vi ste znači rekli znači kad nije jasno odma na času da pitamo MOLIM VAS.

Ti se Rambo ne mešaj, i ok, ajmo još jednom: danas ćemo znači da radimo znači nauku, ali fora nauku sa znači eksperimentom.

– (svi) A-HAAAAaaaaaa (tako znači, aha, sad mije jasno, kk, lol, mož neko da uključi klimu, demi je sveska…)

Dakle, Vi gospodo možda jeste lišeni slobode po pravdi naroda i po milosti Božijoj. Ali kao što znate, mi ovde smatramo da ne treba dane da provedete sipajući hors u nos i čupajući mačkama zube. Znači – biblioteka i veronauka su fakultativni…

– (svi) BUUUUU

TIŠINA! …ali u korak sa znači dostignućima nauke MORA da idemo. I zato smo danas ovde. Pitanja.

– Al msm, što? MOLIM VAS.

Pa jesmo bre civilizacija il pleme? Doduše, tebe su Zoli priveli dok si turpijao nokte babi nakon što si je ubio i seksualno koristio, tim redom, a prethodno kidnapovao učiteljicu iz osnovne i vezao je za radijator da gleda. Šta tebe boli kurac za civilizaciju.

– Jel smemo da pišemo beleške, MOLIM VAS!

Mamu svoju nabo hemijskom u vrat, znaš Robi. Vežbaj memoriju, i da počnemo više: “Markovljevi lanci”.

– Šta koj kurac?

Štas’ to kaz’o Rambo?

– Reko ovaj, “šta koj kurac, MOLIM VAS”, nadzorniče.

Tako sam i mislio.

– (iz zadnjeg reda) A gospojn nadzorniče, jel ima taj Marko sestru?

– (svi) (i kevu, xaxa, i tetku, i ćerku, i mačku, galamagalama)

ima al nije odavde

Dobro bre stoko, sve moram ovde da ti žvaćem, crtam, recitujem, i do kraja opet kurca ne naučiš!! Šta se derete, a?

– (svi) (graja, graja, tiša graja)

Šta je, oćemo u samice? Malo Robinzon Kruso u praksi, kad vam Markov ne odgovara, a?

– (svi) tajac

Da vas pitam ovako: kunt-has-kunt-has. Zvuči poznato nekom? I DVA PRSTA OCAD DA DIŽETE!

– (Zoli podiže domali, jedini prst koji ima na desnoj ruci) Meni zvuči poznato.

I kako se osećaš kad pomisliš na to?

– Pa kao, svaki dan ono isti, dobiješ da jedeš i uveče opet spavaš, a sutra isto.

I ljudski te pitam, kako se osećaš kada to shvatiš?

– Bedak. Molim vas.

E o tome vam ja pričam. Zato danas i imamo čas, da bismo to promenili. Da, Đunga?

– Al msm, mi smo u zatvoru jebote, molimvas.

Evo Đunga, ti nam ispričaj šta bi radio da nisi u zatvoru. Danas da te pustimo, evo nema ni osam sati ujutru, ceo svet je tvoj. Šta bi radio?

– …

Ajmo, nemoj se stideti.

– Pa ovaj, ja mislim dabi išo na posao da radim, i tamo nebi nikom ukro bubreg, ja mislim.

I jel bi ga prodao posle Šiptarima, ili našima?

– Pa našima, nadzorniče.

Kako bi ga prodao kad ga nisi nikome izvadio, usta te jebem škrbava?! Nisi dana u životu radio, visio po pijaci, pio ženinu platu dok je nisi ubio, pa posle brao organe po komšiluku, a bome i nazad po pijaci. Što me lažeš, jesam ja glup?

– Nisi znači gospojn nadzorniče, molimvas.

Danas zaboravite da sam nadzornik, danas sam vam mama, tata, psiholog i hodža. Kunem vam se, sve dok nema buke, možete da kažete šta oćete, nema kazne za nikoga. Reci mi Đunga, šta bi stvarno radio?

– Pa išo bi da ukradem nekom bubreg, evo molimvas. Eventualno krmeći dok se ne ušljakam.

Ok, znači radni dan. I onda posle has. I na kraju kunt. A sutradan isto poso-has-kunt. I do kraja nedelje, poso-has-kunt. Jel ti Đunga voliš da vadiš bubrege?

– Pa ne volim, al od sedenja nema leba molimvas.

razvojni plan je ključ svakog uspešnog preduzeća

A ostali, šta kažete, jel bi bilo poso-kunt?

– (svi) ….. (pa bi, bilo bi, šta kurac, demijesveska, bilo bi, jeste)

–  E to ne mora da bude tako. Da, videli biste rodbinu i prijatelje. Da, mogli biste da blejite u kafani, jedete janjetinu u mleku, idete na kulturne sabore i kojekakvijade sa Žaretom i Goc…MIRUJ JEBEVAM MAJKU, nema Žare i Goci dok ne zaslužite!!! Desam stao, znači da, imali biste negde više izbora. Ali, da li biste ga iskoristili?

– (svi) *zamišlj*

Ili bi ipak bilo poso-kunt-ostalo +povremenajanjetina do zadnjeg dana?

– (svi) *zamišlj drugog stepena*

E tu ti stoko Markov nudi rešenje – kako da vam sročim – ne morate da živite u lancu, već imate slobodu da u svakom trenutku odlučite da vaš sledeći korak zavisi isključivo od trenutnog stanja. Kako napolju, tako i u zatvoru – e to je poenta današnjeg časa. Nema razloga da očajavate! Ako sada sedite, sledeći korak može da vam bude da ustanete, padnete, ili recimo da nastavite da sedite. To je vaš izb… SEDIDOLE, nisam završio! Hajde bolje da uzmemo za primer slobodno vreme: ako u slobodno vreme kupite hors od čuvara, kao recimo nekog drugog dana, ne morate da sedite zarobljeni u lancu – možete da ga sipate, ili da odlučite da ga bacite. Odatle vam je izbor prepušten – možete da idete da učite Word97 recimo, eno Čuvar Mile krekovao juče. Ili da idete da radite sklekove. Ili da čitate memoare oca Pajsija. Jer, svaki vaš korak je samo rezultat izbora u tom trenutku! Šta imate da izgubite? Možete samo da poboljšate svoj život! Napolju svet buja, tehnologija i humanizam dostižu nezapamćene visine, a nema razloga da i ovde kod nas ne bude tako! Ajmo bre, pri svakom poduhvatu vam samo treba da budete hrabri 15 sekundi, posle toga je sve automatski! A? Šta kažete?

– (svi) *neprijatno snebivanje i hvatanje za vrat*

Šta je, jel vam teško da učite word možda?

– Nadzorniče, jel i dalje važi ono da ste nam hodža i rabin i da nas nećete kazniti, molim vas lepo?

– Ćuti Silvija, jebaću ti mater lošu.

Rambo, pusti Silvestera da priča. Naravno da važi, šta si hteo da kažeš?

– Paaa…ja ne moram da učim word. A ni hors ne radim. Štaviše, svako jutro radim 45 minuta joge i zadovoljan sam opštim kvalitetom svog života.

Hm, pa dobro, to su primeri, ali i dalje ima prostora za boljitak i rad na optimizmu, ne?

– Pa ima prostora, al nema vremena, pišem blog o jogi svaki dan.

Kojkurac Silvestere?!

– šta je ovo bre, zatvor ili budistički hram?

– Ja radim za korejsku berzu!

– Ja učim sumersko pismo!

– Ja testiram aplikacije za ajfon!

ŠTA si ti bre, Istok Pavlović?? A kako to uvek kad ja pogledam u dnevni boravak, samo se bijete i trampite se cigarama za gudro, a?

– To je nadzorniče da ispoštujemo tradiciju, znači privid, MOLIM VAS.

Jebem li vam siročad, pa vi mene celo jutro vučete za nos, a visoku tehnologiju krijumčarite, šta… godinama?

– Gospojn nadzorniče, mi smo mislili da ćete se radovati što nam dobro ide u živ…

ŠTA BRE da radujem, jebo tebe i tvoj život, ja sam mislio kratki kurs engleskog il nešto, a ovaj radi na berzi sa masonima?! SVI U SAMICE, daj onu tunjevinu iz 1957. čime ih u vojsci još uvek hrane, to ćete do oktobra da jedete, a ti Furuna, što nisi reko “MOLIM VAS” tebe ću da karam odavde do Albukerkija, ima dvaput da zaslužiš nadimak PAJŠTA SAM REKO.

  • zvoncica

    hahaha genijalno

  • nekoinesto

    U nekom ranijem tekstu sam to zapazio, a evo ponovo.
    Neki autor je programer (ili nesto slicno) :)

  • Stefan

    Gdje nadje Istoka :D

  • Stefan

    Gdje nadje Istoka :D