Vrbopuc

Prvi praprolećni dani, oko 10 prepodne, Sunce pokazuje zube k’o finalni proizvod „Moje novo ja“, zviždi i neka vetrina u košavskom području između bašti gde klimatski entuzijastični blejači uz pomoć produženog Hausbranta sa usirenom Kravicom probavljaju nesvesno progutane plastične kašičice, dakle, vetar duva i zavlači se među noge devojačke, po prvi put ove godine oslobođene najlonki što ih naprave na viršle, zavlači se i kod ponekih proizvodi onaj poznati zvuk koji nastaje zviždanjem u čauru. Bašta je prikaz zavidnog nivoa rodne ravnopravnosti i segregacije, sa jedne strane pešes cica koje piju kokakole, nesove, čajeve i čuda, sa druge pešes ljudi koji piju duže s mlekom, Ginis, red-bulove i čuda, na oba stola celom širinom paklice marlboro-lajta i pepeo, muškarci raskrečenih nogu drkaju mobilne i tišinu prekidaju povremenim komentarom o Đokoviću i prolazećoj pičci, devojke pak pričaju.

– Devojke, budući da smo ustale sabajle u 6 radi gletovanja face šminkom sa namerom da sakrijemo tektonske poremećaje u vidu raselina, kraških polja i akni u cilju udaje za osećajnog grubijana sa malim i srednjim preduzećem, ne vidim razlog da naše današnje druženje prestane sa ovom kafom, te apelujem da nastavimo putem TC Ušće, a zatim i ka Bloku 70 kako bismo kupovale stvari na akciji i sa felerom, što ćemo u daljem razgovoru zvati šopingom.

– Smatram da je Tein predlog svrsishodan i plediram da i dalje nosimo torbe na laktu sa podlakticom uperenom naviše, čime ćemo odavati utisak protagonistkinja popularnog serijskog filma „Seks i grad“.

– Vrlo lepo, Mia, slažem se.

– Hvala, Lea, mwah!

– Mwah!

– Želim samo da doprinesem planiranju našeg današnjeg rasporeda jednom malom ispravkom, smatram naime da bi bilo pametno da prvo odemo kod Kineza, a zatim u Ušće gde ćemo uzeti kese u koje ćemo staviti kupljene stvari.

– Hvala na konstruktivnoj opasci, Ikea, ali to se podrazumeva, budući da težimo izgledu uspešnih devojaka.

– Nema problema, srce.

– Devojke, samo da vas podsetim da je sada 10 sati, u teretanu idemo u 5, pa bi bilo zgodno da pređemo na konverzacioni deo našeg razgovora ako mislimo sve da postignemo.

– Slažemo se.

– Započećemo standardno: jeste li se konačno pojebale sinoć? Lea?

– Ja ne.

– Tea?

– Ni ja i to stanje traje već dva meseca, što me navodi na besnu izjavu da su svi muškarci govna.

– Mia?

– Ne; da bih to kompenzovala, probala sam da gledam crno-bele romantične filmove uz obilje čokolade, ali mi je bilo dosadno pa sam okrenula „E!“.

– I ja, ali sam posle okrenula „KCN“, uzbuđuje me Sandro iz Prsluk-benda.

– I mene.

– Znači niste, dobro, nema veze, JER JA JESAM!

(onomatopeja skakanja, pljeskanja, vrištanja, cičanja i uopšte obeućenja od sreće)

– Pričaj!

– Pričaj kako je bilo!

– Pa, prvo je krenuo da me liže…

– Daj bre, pusti stavljanje kurca u pičku, pričaj ostalo!

– Mirišljave sveće?

– Mirišljavi štapići?

– Prigušeno svetlo?

– Svetla grada u pozadini?

– „Victoria’s secret“ korset sa halterima i tangom kupljen na Limundu?

– Jesi li pustila Šade?

–  Pa, ono… Bilo je dobro. Valjda.

– Šta? Šade?

– Pa bila je Šade i gradska svetla.

– Dobro, nema veze, znači kresnuli ste se kod njega?

– Može da se kaže.

– I? Je l’ njegov stan? Živi sam?

– Pa nije baš bio stan, mislim… Znate, to je više nekako automobil, grad se vidi iz Leštana, a pustili smo Radio S.

(onomatopeja psihičkog stupora i potmule lomljave stakla)

– …Koji? Koji auto?

– Golf…

– Dobro je!

– Odlično!

– Super!

– …dvojka.

– I ti si se kresnula sa nekim ko ima GOLFA DVOJKU, TAKOZVANOG GUZONjU?

– Pa dobro, jebiga, šta ću! Šta hoćete?! I ja volim da se jebem! Napala sam ga, morala sam, ili bih crkla kao pas! I ja sam živo biće!

– Ne draga, ti si žena.

– Šta sam mogla, jebote! Fin dečko, i lep je i sviđa mi se, mislila sam da možemo da budemo samo drugovi, jebote, ZAŠTO MI TO RADI, ZAŠTO JE TAKO SLADAK BEZ POKRIĆA?!

– Hej, stani, smiri se, nemoj da plačeš, kreten te je iskoristio!

– Đubre jedno!

– Kretenčina!

– Muškarci su govna, kažem ja.

– I on zna da mi se sviđa, a pritom zna ko je i šta je i da želim da budemo samo drugovi!

– Skot odvratni!

– Nisi bila jaka, on je to video i iskoristio te.

– Osećam se tako gadno i prljavo, kao parče mesa!

– Oni nas tako i doživljavaju, draga, kao meso koje izjebu i bace, a mi smo ljudi kao i oni.

– Ali pričao mi je svašta nešto svatko i vepooooooaaaaaaaaaaaaaaahahahahaaaaaa…

– Stani! Trgni se!

– Moraš da mu se osvetiš, zaslužio je.

– Šutni ga u jaja!

– Napravi mu scenu u gradu!

– Pričaj da je impotentan!

– Pa da neko pomisli da se kresnula sa njim.

– Tačno. Pričaj da se družiš sa njim zato što je peder i da se osećaš sigurno!

– Hvala vam, devojke, bar neko normalan sa kim mogu da popričam… (šmrc, šmrc, šnjaporrrrrrrrrr, šmrc)

– Ma šta ti je, bre… Muško-žensko prijateljstvo  je nemoguće. Nemoj da se nadaš.

– Muškarci…

– Samo im je jedna stvar u glavi. Pička.

– Nemaju nimalo poštovanja, kažu da smo slabiji pol i ugnjetavaju nas.

– Devojke, mi smo lepši pol! Mi smo mlade, samostalne, uspešne i jake žene!

– Tako je!

– Mi smo pametne, lepe i nezavisne i nama muškarci uopšte i ne trebaju!

– Tako je!!

– A kad ih ulovimo, najebaćemo im se mile majke i buduće svekrve za sve što smo morale da istrpimo zbog njih!

– Tako je!!!

– Samo na pičku misle, a šta sve mi moramo da radimo da ih zainteresujemo za nju!

– Da je stalno čerupamo!

– Da pržimo kosu u plavo Garnijeovim farbama za istočnu Evropu!

– Da guramo majice u brus!

– Da hodamo na petnaesticama sa kezom na licu!

– Da kuvamo, peremo i čistimo!

– Ne to.

– A da, mi smo jake žene. Da se pravimo da nam je seks interesantan!

– I sve to radimo – za koga?! Za njih?

– Ne! Mi to radimo ZA SEBE!

– Tako je! GIRL POWER!!!

(zvuk prilaska konobara)

– Tea, oni likovi hoće da vas časte pićem.

– Oni preko puta?

– Aha, ono je sin nekog što ima firmu za obezbeđenje, onaj drži kladionicu „Laudrup“ a ostali su neki gastosi, došli onom mecom tamo.

– CL klasa? Može i nemamo ništa protiv da dođu ovamo. Devojke, osmeh broj 6.

Tagovi:

dijalogmuvanje