Lepotica i Zver vol. 2013

Večeras postoji zbog sinoć. Sinoć mi je prišao. Bio je najbolje obučen od svih momaka u klubu. Odmah sam videla da vodi računa o svakom detalju, njegov sat je koštao mnogo, to mi je Marija šapnula još dok se penjao stepenicama, a ja sam znala da se penje zbog mene. Taj sat…taj skupoceni sat se u nijansu slagao sa kaišem i pertlama. Košulja je bila boje cigle, strukirana i namerno malo neuredno upasana u džins. Bio je sveže podšišan i ne tako sveže obrijan, a ja obožavam to kod momaka. Ma, sve i da je bio obrijan, opet bih poludela za njim, ali ta njegova brada od par dana je bila još jedan znak da je idealan za mene. Sve se desilo brzo i neočekivano, ali takve stvari se samo na taj način i mogu desiti. Ušla sam u klub, odmah sam ga primetila, nije bilo potrebno mnogo pogleda i priče da shvatimo da ćemo da poludimo jedno za drugim. Uzeo mi je broj i misli. Večeras se nalazimo, ne smem da izgledam jeftino, a ni preozbiljno, oblačim najbolje što imam…

 

Ovako nešto

 

Kada sam otvorio oči, prvo što mi je palo na pamet je da zovem društvo za zaštitu životinja, jer sam ležao pored nečega što neodoljivo podseća na foku. Nakon malo istraživanja, shvatio sam da se zove Anja, i da smo sinoć zajedno došli kod nje. Nalepio sam joj papirić „zovem te sutra“ na čelo, zapalio i odatle i krenuo da se nađem sa Šikijem pajdomanom, koji je navodno imao nešto „mnogo važno“ da mi kaže.

– Gledaj čuku brate, a? Svač. Za simboličnih sto osamdeset eura možete biti samo vaš.
– Evo ti deset eura, dve noblice i nemoj mene da radiš na fore Šiki, znam da si ga maznuo od kineza iz bloka 70.
– Jebaću ti mater, znaš da sam slab na slatkiše. Prodato.

Sledeća destinacija je bila gajba. Petnaestominutno spremanje dalo mi je onaj izgled „hteo sam da bude opušteno“, tako da sam zadovoljno krenuo u novo pomračenje uma. I tako, dok sam se peo uz stepenice, svađajući se sam sa sobom oko izbora pića, ugledao sam je. Nalazila se na vrhu stepenica, lepša i meni potrebnija nego ikada. Samouvereno sam joj prišao, podigao i protrljao o farmerke – novčanica od hiljadu dinara je sada bila moja. Krenuo sam ka šanku, i posle sedmog vinjaka, metodom eci-peci-deci, izabrao neku klinku kojoj ću uzeti broj. Zvaću je sutra, večeras može da dobije samo povraćanje po svojoj fensi haljini.

———————————————————————————————————————————-

Prvi momak sa kojim izlazim, a koji je tačan – počinje da me kupuje… Došao je po mene tačno u osam uveče, i jasno sam mogla da vidim svoju cvetnu lepršavu haljinicu u sveže uglancanom crnom pasatu. Dobra prilika, pomislila sam…a kasnije sam se u to i uverila – odveo me je u jedan fensi restoran na Senjaku i tu mi je pričao o svom školovanju u Berlinu, i kako se vratio u Srbiju ‘’jer su porodica i Srpkinje ipak nezamenljivi’’, otvorio firmu koja se bavi nečim dosadnim ali prosperitetnim, NEMA DEVOJKU, ali je traži, i baš kao i ja, voli da izlazi i uživa, ali duboko u sebi mašta o danu kada će svoj momački stan zameniti porodičnom idilom. Raspituje se o mojim ambicijama i hvali moje minđuše, ne mogu da verujem da je primetio da ističu moje zelene oči. Gleda me u oči i prekida moju priču o učiteljskom fakultetu jednim jednostavnim, a divnim – ‘’kako si samo lepa’’. Kupio me je.

———————————————————————————————————————————-

Pre tačno godinu dana čika Vuko se vratio iz Nemačke sa novim crnim pasatom. Posle dvadeset godina rmbačenja po minhenskim gradilištima, plodovi njegovog rada su bili parkirani u Marine Veličković ispred ulaza broj 22. Tas na vagi sreće nekad prebaci na moju stranu, pa je tako Vuko morao da ode do rodbine u Austriji i meni ostavio ključeve auta koje je moralo da se odveze na redovan servis. Proveravao sam telefon, koji je svojom memorijom mogao da mi pokaže faze mog sinoćnjeg pijanstva i krenuo da se organizujem za novi dan.
19.10 Keva
19.12 Pončo
20.24 Baba
22.36 Šiki pajdoman
23.13 064 2143 3423


Op, tu smo. Ima broj viška, al ta greška se zove „pijani prsti“. Izbacio sam poslednju cifru i posle par sekundi javio mi se umilni glas, procvrkutavši svoje ime: Bojana. Otišao sam po nju Vukovom makinom i nakon kratkog i neprimetnog odmeravanja, shvatio da neću moći da prođem sa girosom i koka kolom. Iako sam se vodio logikom „ne možeš ti da budeš lepa koliko se meni pije vinjak“, ipak sam morao da načnem pare dugo i strpljivo čuvane za flašu ovog plemenitog pića uz nadu da će mi se to nekako vratiti zbog mog plemenitog duha. Ne znam zašto sam počeo da lažem da sam studirao u Berlinu, kada sam kao sav normalan svet mogao da kažem London. Ona ili radi kao inspektor ili se spremala za ovaj izlazak duže od 12 godina, pošto je svakim trenutkom iz njenih usta izlazilo sve više pitanja. Kada je došla do škakljive teme zvane „devojka“, kratko sam odgovorio sa „nemam“ i promenio temu. Vreme je bilo da pređem u vođstvo.

Kako su ti kul te minđuše, jel ti to neki bivši momak kupio?
– Ma nee, hihi. Kupila mi tetka kada sam upisala učiteljski, a znaš u prvom semestru jednom kada sam bila u amfiteatr…
– Kako si samo lepa.


Vreme je bilo da se traži račun.

 

Nije tebi bilo lako, prijatelju

 

Stvarno sam debil, zanemela sam na njegov kompliment i osetila kako crvenim. Sagla sam glavu i čula kako doziva konobara, tražeći račun i izgovor da nestanemo odavde na neko mesto odsečeno od sveta, prikladnije našim emocijama. Lomila sam se, Jelena mi je rekla radim kako osećam, pa makar izvodila ‘‘boston brute” na prvom sastanku, a Marija mi je rekla da mu ni slučajno ne dam odmah prvo veče, kaže ”muškarci su govna”. Ali ona ne zna kako je on sladak, i iskren, ona ne vidi kako me on gleda, ne oseća koliko se privlačimo i ne čuje kako me zasmejava… Otvorio mi je vrata svog pasata, usput milujući me po kosi, a ja sam poželela da me odveze u neki drugi svet. Umesto u drugom svetu, posle malo pogađanja, završili smo u mom stanu. Znala sam da je pogrešno, i rekla sam mu da inače nisam takva. Rekla bih mu i da je moja cimerka ta koja ovakve stvari dopušta svom moralu, i da nisam već četiri meseca imala seks, ali mi je stavio prst preko usana i nežno počeo da me ljubi, kao da je već znao sve to što nisam uspela da izgovorim. Bio je nežan. Dva puta. Treći put je bio grublji, dopalo mi se. Vukao me za dugu plavu kosu, pa sam sutradan dobar deo poslepodneva provela usisavajući sopstvene dlake po krevetu, smeškajući se na sećanja na reči koje mi je šaputao dok je treći put svlačio moju belu čipku. Njegove ruke su snažne i idealne za moj san. Čvrsto sam zaspala, i nikad bezbrižnije. Konačno sam bila u pravim rukama.

————————————————————————————————————————————

E do kurca. Mala Nina me zvala da se vidim sa njom a ja sam sa ovom već jurio 40km na sat ka njenom toplom domu i uz veliku šansu da ona kaže „Hvala ti na svemu “ i ode da uči za kolokvijum. Delio sam joj komplimente, pričao budalaštine, laskao i na kraju sam se osetio kao Feliks Bautang…. Bauman… Baunge… Nije bitno, poenta je da je izgovorila te čarobne reči. „Ajde mi pomozi sa ovim ajvarom što mi je poslala majka, ne mogu sama do gore da ga odnesem“. Uzeo sam njenu torbu i lakim koracima otišao do stana broj 22. Dalje da vam ne pričam rođaci, nije džentlmenski. Šalim se, jebo sam je. Jutro ko jutro je bilo čarobno samo iz jednog razloga. Posle mnogo godina, telefon društva za zaštitu životinja se nije oglasio i čuo moj paničan glas. Ipak, morao sam da idem dalje. Ovo nije bila luka u kojoj sam pustio korenje, što bi rekao najveći rokenrol svih vremena, Rođa Raičević. Sa stepeništa sam se vratio jer sam zaboravio jebeni sat od deset eura, a ona me dočekala sa setom u očima. Misli brzo, misli brzo! Uhvatio sam je oko struka, zavrteo u krug i poljubio. Ah, ta spontanost, hvala vam američke romantične komedije.

————————————————————————————————————————————-
Dok sam se pravila da spavam, čula sam kako obuva patike i odlazi. Probadalo me je u grudima i osetila sam da ću da zaplačem. Nakon par sekundi sam shvatila da nema potrebe za tim, kada sam ga opet videla na vratima. Odlučno je poleteo prema meni, i bacila sam mu ‘sve svoje nade u zagrljaj. Tražio je od mene da očekujem njegov poziv, pristala sam. Još uvek ga čekam…i prisećam se kako me je vrteo i ljubio na rastanku. A Marija kaze da me je samo vrteo?

Potroši kod Lerdija i lajkuj njegov fan pejdž!
  • ratko s naglaskom na glatko

    Dooobarr!

  • Nikola

    Najveci rokenrol svih vremena, Rodja Raicevic. Kraljevski !!

  • rekBu

    „ne možeš ti da budeš lepa koliko se meni pije vinjak“ hahahahaha. Odlican je tekst, svaka cast ljudi :)

  • seljober

    Nema sta! Cestitamo!