Stanodavci – Gradski prevaranti i razgovor sa njima

-Zdravo, uđi, uđi, i izuj se molim te. Da se ne prlja.

-Što se vi niste izuli?

-Moje su čiste.

-Istina, moje su prljave. Ukoračio sam u konjsku balegu, nisam mogao da je eskiviram, legla preko celog trotoara. Metar u prečniku k’o porodična kaprićoza.

-Neprijatno.

-Otkud konji u širem centru grada?

-Cigani ih voze. Malo troše. Jeftina registracija.

-I što ste u oglasu uopšte napisali da je ovo širi centar? Odavde sa terase zoljom ne mo’š centar granatirati.

-Istina, ne mo’š. Nema terase.

-Pa ne piše u oglasu da nema.

-Ne piše ni da ima.

-Mislio sam da se to podrazumeva. Evo, ne piše ni da ima rupa od… nečega ogromnog na vratima, pa mogu ruku provući.

-Od sekire. Mala porodična svađa prethodnih stanara.

-Zaprepašćujuće.

-Ajde da ti pokažem ostalo…

-Ohoho… pa prostrano vam je kupatilo.

-Nije ovo kupatilo, ovo je kuhinja.

-Pa šta će veš mašina, štrik i… kakve su ovo gaće po štriku?

-Muške, domaćinke. Pamuk iz Arilja, vidi se odmah.

-Ma čije čoveče?

-Od prethodnog stanara.

-Zaboravio gaće?

-Nije, nije. Odneće ih kad se osuše.

-Daj da vidim kupatilo.

-Ovde levo.

-To je ormar.

-Nije ormar, to su takva vrata.

-Sad vidim zašto je veš-mašina u kuhinji. Ovde debeo čovek ne može oprati zube, o dupetu da ne pričam.

-Jeste malo nezgodno da nas dvojica pričamo o muškom dupetu.

-Suština je u debljini.

-Pa nisi debeo. Baš si se nešto usukao ako smem da primetim.

-Bolje da primetite onu zelenu fleku na plafonu. Deluje k’o živa. Je l zna da govori?

-Ne bojte se, neće ona. To je zbog komšije od gore, ne održava. Vidite li vi molim vas kakav je to aljkav čovek?

-Ne vidim. Srećom ne vidim kroz plafone. Al čujem da ovaj komšija od dole turira nekog Turčina kao tri sina da je dobio.

-Nije Turčin. Šemsa pobogu! Voli je poslušati kad ustane, diže mu raspoloženje kaže.

-Interesantan čovek. Dobro, pokažite mi sobe.

-Evo, sve ovo ti je jedna soba. Sedam kvadrata!

-Palata! A gde je druga?

-Evo, ona vrata desno.

-Opet ormar?

-Duhovito.

-Pa ovo je stvarno malo komforniji ormar, samo ofingeri i ono za moljce fali.

Ko sve danas nema trosoban stan...

-Nije. Ja bih pre rekao da je malo skromnija soba.

-Jeste, skromna je k’o Tadić pred Merkelovom. Šta se ovo vrpolji ispod ćebeta na sred ormara? Da nije opasno, jazavac možda?

-Bivši stanar.

-Šta mu je?

-Ništa, prilegao malo dok se gaće ne osuše. Danas mu ističe kirija, sa’će on poći…

-Dobro, eno ga radijator, znači nije ormar.

-Eno ga, al ne radi.

-Pa za šta služi, za ukras?

-Može i za ukras, lep je dosta.

-Nema veze. Gajiću pečurke unutra. Vlažno je i sablasno, dakle savršeni uslovi. I što je najbitnije, da tu postoji soba ne može da provali čovek, a kamoli pandur.

-Drogiraš se?

-Nečesto. Ali počeću, ovde samo drogiran čovek može živeti. Vinjak nije dovoljan.

-Dakle uzimaš stan?

-Ako spustite cenu…

-Aaa…ne, ne. Cena je fiksna i na samoj granici mojih mogućnosti.

-Dakle ne možete da spustite cenu?

-Naravno da mogu, moj je stan, ali ne želim. Jebe mi se, izdaću ga i po ovoj ceni nekom drugom.

-Obeshrabrujuće tačno. Je l moram i depozit da dam?

-Neizbežno.

-Koliko?

-U visini dve mesečne kirije.

-Zbog čega toliko? Pa ne dužim mamograf u stanu.

-U slučaju da odeš, a ne platiš režije. Ili oštetiš nameštaj.

-Čoveče, u stanu ima samo voda i struja…

-Nema struja. Trenutno, isekli su nas, ali biće uskoro. Voda ima, ladna i pitka, nisu je isekli.

-Eto, a nameštaj koji nije rumunski je iz doba Obrenovića. Ima rupe od cigara, flekav je od genitalnih sekreta ljudi koji su umrli pre 50 godina. Ni Bohor ne pomaže. Eno vi’te, neko je glodao nogu od stola. Imate pacova ovde? Ili narkomana?

-Zec.

-Imate zečeve u zgradi?!

-Ne. Od prethodnog stanara. Ostoja se zvao.

-Zec Ostoja?

-Stanar.

-Razgovor izmiče pameti. Dobro, kirija može, depozit u visini samo jedne kirije i pristajem.

-Dogovoreno. Drago mi je da ste uvideli da je ponuda sasvim pristojna.

-Uvideo sam da je ovo peti stan koji gledam danas i svi su podjednako štrokavi. Ako upoznam još jedan stan i još jednog vlasnika odustaću od iznajmljivanja i preseliti se u gradski kontejner. Dostojanstvenije je.

-Preterujete.

-Evo kirija, evo depozit. Pravimo ugovor?

-Ma jebo ugovor, njime možemo dupe obrisati. Plaćene račune mi daješ sa sledećom kirijom.

-Prihvatljivo.

-Vidimo se za mesec dana.

-Jedva čekam! Ne morate se izuvati kad budete izlazili. Pozdrav!

Minut kasnije

-Ej, ej, ej… pa vodi onog… jazavca iz ormara kući ženi šta si ga meni ostavio?! Nisam i njega iznajmio? Šta da radim sa njim, da ga zlostavljam, prodam ciganima? Eto ti sad, pobeže čovek…

Tagovi:

društvo