Gastarbajterska arhitektura – spratovi, lavovi i nešto roze

Nemačka kovanica Gastarbeiter (Gast – gost; Arbeiter – radnik) označava čoveka koji svoj hleb zarađuje u inostranstvu. Ipak, niko ne bi gastarbajterom nazvao Če Gevaru jer je dizao revolucije širom Južne Amerike niti Dejvida Bekama koji u Los Anđelesu šutira fudbal za skromnu nadoknadu od 40 miliona dolara godišnje. Zato Tarzanija pravi novu definiciju gastarbajtera:

[highlight]Gastarbajter [/highlight]je osoba koja na teritoriji strane zemlje zarađuje devize, prema istima se ophodi štedljivo i troši ih isključivo na polovne automobile proizvedene u Volfsburgu, gostovanja Seke Aleksić u diseldorfskoj folkoteci, te dizanje spratova u rodnom Majilovcu, na sopstveni ponos, a zinat komšijama i celom selu.

[box type=”note” size=”large” style=”rounded” border=”full”]JEDAN KOMŠIJA IMA DVOSPRATNICU OD KAMENA SA LETEĆIM TANJIROM:[/box]

[box type=”note” size=”large” style=”rounded” border=”full”]DRUGI KOMŠIJA IMA TROSPRATNICU MASKIRNE BOJE:[/box]
[box type=”tick” size=”large” style=”rounded” border=”full”]MILORAD IM OBOJICI UTERUJE DO KRAJNIKA:[/box]

U ovom tekstu se bavimo upravo arhitekturom, tom differentia specificom ljudi koji stiču krvavi evro rintajući pretežno u zemljama nemačkog govornog područja. Kako je moguće da je eksterijer kuće u rodnoj grudi, uz lep i dugačak nokat na malom prstu, tako pouzdan pokazatelj da je vlasnik upravo gastarbajter?

Najpre, gastoška kuća se prepoznaje po tome što joj je upotrebna vrednost manja od upotrebne vrednosti pomenutog nokta na maliću. U njoj niko ne živi. Vlasnik je diže za života kao spomenik svom radu i vrednoći. Plan da se tu zaista i useli nakon penzije u šilinzima propada kada prerano umre od tumora zarađenog dirinčenjem u fabrici boja i lakova nadomak Salcburga. Deca su odavno migrirala na Čukaričku padinu, u Mirjevo ili koji drugi beogradski kraj, a ako su rođena u inozemstvu – ne pada im na pamet da se vraćaju jer slabo srpskog znaju. Dakle, dvori su prazni.

To ne mari ništa. Moć gastoške kuće je upravo u tome da i prazna, sa celofanom na svim komadima pokućstva, uspešno izaziva zavist komšiluka i dalje rodbine, te proizvodi čireve na dvanaestopalačnim crevima istih. Dovoljno je da svi znaju čija je kuća. A da bi bio siguran da svi znaju…
Arhitektura „Danijelovog dvora“ potpuno je identična arhitekturi „Miloradovog dvora“ koji se nalazi u istom dvorištu. Otac Milorad, uspešni gastarbajter, podigao je dve iste kućerine, jednu sebi za života, drugu sinu Danijelu koji nikada nije viđen na lokaciji. Komšije u požarevačkom Memincu veruju da je Danijel iluminat ili izmišljeni potomak koji je Miloradu samo alibi da umesto jedne napravi dve kuće i tako dvostruko snažno penetrira ljubomornom komšiluku u čmar.

Gastos se prema kući odnosi kao prema slavi – recepti su oprobani, bitno je da bude što veća, a ukus – ko te pita. Broj spratova direktno je srazmeran dužini staža u Frankfurtu, a obrnuto srazmeran količini proćerdanih para u inostranstvu. Uzorni domaćin je spreman da 40 godina povija kičmu na baušteli, živi u garsonjeri sa dva Rumuna i tri Turčina i jede isključivo mesni narezak koji je i vojska odbacila – samo kako bi kuću u rodnom selu ukrasio još koji ornament, minijatura ili labud.
Pametni gastosi ne eksperimentišu sa životinjskim carstvom – zna se šta ide: labud, lav, orao, patuljak… nijanse u kombinovanju datih elemenata zavise od toga gde gazda stiče pare – nemački stil je precizan i nadmen, forsira orla koji treba da pokaže da je vlasnik kuće gord i iznad svih ostalih meštana; zaposleni u Osterajhu vole lavove, suverene čuvare poseda na koji komšijska noga može da kroči samo uz odobrenje i samozadovoljni pogled domaćina; francuski stil preferira labudove koji ukazuju na porodični sklad i rapsodiju, vešto skrivajući da je gazda 25 godina malterisao kupatila i lepio pločice na potezu Pariz-Lion.

To što postoje određeni standardi pri ukrašavanju, nikako ne treba da sputa maštu i slobodarski duh. Otac Milorad odlično demonstrira vetrove promena kada svome sinu naručuje sledeći detalj za na zid:
Analizirajmo gornje remekdelo pred kojim bi Rembrant od stida progutao kist i otrovao se vodenim bojama: Dva muškarca igraju basket, očigledno su u pitanju otac i sin, opravdano je pretpostaviti baš Milorad i Danijel. Sunce sija kao sa makedonske zastave, a flora je pretežno četinarska – vlasnik dakle ceni sport i zlatiborske pejzaže pretpostavlja kafani i struganju jagnjećeg buta. Prema odrazu smelo zaključujemo da bi sin bio izabran u prvom krugu drafta za NBA. Hrabro, reklo bi se – kuražno, šutira trojku koja je iz nekog razloga na dva metra od koša. Otac Milorad slabo igra odbranu čovek-na-čoveka, stoji predaleko i u blokadu kreće lenjo, što je u velikoj meri danak višku kilograma i mučnom životu u tuđini. Na posletku, i da otac izblokira šut, u pitanju će očigledno biti silazna putanja.

Pomenimo još jedan neizostavni detalj gastoške kuće: čuvarkuću. U pitanju je osoba, često staramajka, prababa ili nana, koja je zadužena da pazi na kuću dok se devize zarađuju. Ona živi u pomoćnom odelenju, gleda pos’o i raspolaže urokljivim očima koje uključuje kad god se neko približi trofejnom dvoru. U Miloradovom dvoru se strateški pritajila u senkama balkona, ali nije promakla objektivu Tarzanije.
Razgovor Milorada i sina mu Danijela za koji nemamo dokaza da se desio:

– Danijel! Danijel bre! Ćeš dideš da živiš u Meminac? Će ti napravim kuću sas potkrovlje i dva kupatila!
– Bitte?
– Bide? Ima dima po bide u svako kupatilo. To ti je da zapereš noge kad si u papuče napolje…
– Papa, bitte, ja nećem živim u scheiß Serbien.
– Kako bre Danijel nečeš? Što ja ceo život dovozim roze WC papir i salamu iz Srbije, ovde duštedim neku marku, da ti napravim dimaš tamo ljucki.
– Ich habe keine Ahnung! U Meminac Straße nemaju ni asfalt!
– Ama če asfaltiramo ispred naše kuće, da vidu komšije da Milorad ima marke da i’ podavi!
– Aber, Papa, ja nisam neki Bauer seljak! Ja oćem u Berlin da studieren dizajn!
– Aman čoveče, eno ti idi u Meminac, turi labudove i lavove di oćeš, dizajniraj ga bre tamo kako oćeš!
– A može Basketball da nacrtamo na Haus?
– Ma će ugodimo i da bačaju na koš, zadnji fening ću distresem, samo da Pera Ciganin muda svoja žvaka kad vidi da Milorad ima veću kuću od njeg!

fotkao: Oksov mali bata
  • Bobbet’s_Hill

    Ultimativna gastarbajterska rečenica:

    Idem ti ja sa bauštele, skrenem na tankštelu, kupim kistru piva i ostavim u kelu pored kible.

  • Arti

    Lično smatram da je pisac gornjeg teksta poprilično licemer, jer se smeje na račun malih vrednih ljudi, koji su ceo svoj život crnčili po zapadnoevropskim zemljama, zarad sna da se makar u penziji vrate tamo odakle su došli… Meni bi bilo znatno poštenije da se kao perjanica ove priče istakne kućna Dragane Mirković u Beču, čisto mentaliteta nam radi, gde je sve u “Grčko -Rimskom ” stilu, gde, neukus naprosto buja u svom najvećem sjaju, gde su posteri Gustava Klimta i ponekog post-impresioniste okačeni po zidovima mermerne joj dnevne sobe iz koje se kroz trpezariju ulazi u još mermernije bazenske odaje… Kroz spavaću sobu,koja je oličenje trećerazrednog ukusa koji se u severnoj Americi uvozi radi indijsko-pakistanske klijentele, ulazi se u Svarovski horor, koji ne bi bio dovoljno ilustrativan, da u uglu nema staklene table, na kojoj je logo pomenute kompanije, tj labud sa svim svojim delovima i naravno natpis – da se zna…. O “statuama” iz što Rima, a što Antičke Grčke bolje da ne komentarišemo, jer bojim se da bi i kamen koju suzu pustio…. Na kraju je još vredno pomenuti, za mene pre odgledavanja priloga na “You tube”-u nezamislivi kamin u dnevnoj sobi, naravno sa klasičnom šarom iz Antičke Grčke i “zlatnim” satom iznad…. Ipak, treba odati priznanje domaćici, koja je sa satenskim rukavicama dočekala snimateljsku ekipu iz Zagreba, dok su joj deca na času vajanja u muzeju… Iskreno, mislim, da su svi ovi predstavnici gasterbajterske nam slike, pravi amateri u odnosu na pevaljke, koje izmedju ostalog, ne samo da Austrijske zamkove restauriraju, već i uredjuju nam javno mnjenje preko sopstvenih medija… Čestitke…

  • GG

    Odlicno, slikovito opisujes. Talentovan si za horor.

  • Acika

    Mailovac kod Pozarevca yes wala al taki smo mi narod

  • duc duc

    ma poduckate ga svi vi sto pominjete Majilovac..

  • Dule

    Ne mogu da verujem koliko je ironije u ovom tekstu.
    Vasnik i vlasnici pomenute kuće i pomenutih kuća rade
    u inostranstvu i svoje zarađene vere uložili su u izgradnju
    kuca koje su po njihovom ukusu i ne vidim prostora da
    ih neko ismejava.
    Šta bi se desilo sa timljudima da rade, zaradjuju i novac
    Troše po restoranima, klubovima i drugim pogodnostima
    magičnog života koji nudi inostranstvo.
    Pomenuti su domaćini koji su uštedeli i uložili na svoje ognjište
    sa željom da se jednog dana vrate i uživaju u svemu što su stvorili
    svojim radom.
    Prijatelju ako imaš muda idi i slikaj kuće onih koji nigde ne rade
    a imaju puno više od ovih ljudi kojima se smeješ.
    Treba da te bude stid da pišeš da jedu konzerve i kako u
    inostranstvu bedno žive da bi se kući pokazali.

  • bojan

    druze ovdje se ne radi o tome da se ismijava vredan covek,vec nas mentalitet. citav radni vijek provesti da bi u svom selu bio glavni baja ???!!! hej ,ovo su vile druze ,gomila love ulozena u materijalne stvari koje nemaju koristi .to je pogresan sistem vrednovanja kod nas .ceni se covek po debljini novcanika ,autu ili kuci ! umesto da lovu koju zarade kvalitetno ,potrose na zivot ,putovanja, biznis ,nekretnine, oni je “sazidaju” u ove kucerine bez ikakvog ukusa . ja radim u austriji ,ali ne patim od tog kompleksa nize vrijednosti i ne tezim ka ovakvim “dostignucima” u zivotu !!! ne tezim ka tome da sve sto zaradim potrosim na crnogorskom primorju ,jahorini , kopaoniku slusao smece od turbo folka po nasim kafanama,kako bi nasi ljudi videli da imam …da gradim besmislene vile u svom kraju. ..zivim punim plucima tako sto obilazim svet sa porodicom i obogacujem nam zivot koji je kratak za sve ono sto nam isti pruza. pa se ti i tebi slicni koji ne shvataju poentu ili ne zele da shvate poentu ovog odlicnog clanka malo preispitaju.nije vam jos kasno.

  • Bakyy Zicko

    Pokušaj da uradiš reportažu o onima koji daju 7 soma za kvadrat u BGH2O