Gej (ni)je okej

Nisam od onih ljudi koji se opterećuju svakodnevnim „problemima“ prosečnog potrošača Maksija. Ali u poslednje vreme, počelo je mnogo da smara. Te pederi, gejevi, pederčine, homoseksualci, Jakovljevići, Kostići, Azisi… Dan-noć nas bre bombarduju nekim takvim glupostima, teraju nas da imamo mišljenje. Šta je dobro, šta je loše, šta je moralno, a šta je po tradicionalnim vrednostima. Pa onda naslov „Gej parada na mala vrata“, gde nam je, u kratkim crtama, dočarano da su neki „oni“ pobedili jer nije bilo incidenata, a da smo isto tako neki „mi“ poraženi. Uhvatim onda tako sebe kako čitam komentare na nekom od sajtova i vidim da postoje samo dve-tri vrste mišljenja, a to su: „Kosovo je Srbija, pederi stop, ko oće u bulju dobiće po pički, bolje ćerka kurva nego sin pandur. Aca 1995“ i „Srbija kao jedno demokratsko društvo bi trebalo da napreduje, da dozvoli svakome da koristi svoja ljudska prava. Svi smo mi ljudi. Balašević je divan čovek i treba nam više takvih. Maja Toronto“.

E pa poserem ti se, ja dobra moja Majo, na takvu demokratiju, pogotovo kada mi pamet soli neko hiljadama kilometara daleko. Ne razumem, jel neko doneo zakon po kome treba da sve homoseksualce proteramo, ubijemo, spalimo, pa im treba pomoć države? Nije? Pa šta onda? Aaa, hoćete da šeeetateee ulicama jednom godišnje. A zašto? Eto, niko nikada nije odgovorio na to jebeno prosto, a opet krucijalno pitanje? Zašto hoćete da šetate jebenom Knez Mihajlovom jebenih sat vremena godišnje? Na svakoj žurci ste u separeima sa nekim mnogo dobrim pičkama (ne zanima me ako ovo nije argument, sa pičkama ste, mi to računamo kao plus). Ima vas u svakoj sferi komon života. Čoveče, kasirka mi je peder. Imate možda najjači lobi posle jevrejskog u svetu. Kreirate šta ćemo mi što volimo kornet više nego rumenka da nosimo. Koji vam je kurac? Ajde, što da ne tražite da se mi što izlazimo neusklađenih boja majice i čarapa prozovemo nepederi, kako bi dokazali stepen demokratije? Naši ljudi su oduvek voleli da preteruju u svemu. Ako je komunizam, neka mi budemo najveći komunsti. Ako je demokratija, ajde da mi budemo najveći pederi (ovde kao karakterna osobina). Izgleda da naši aktivni i pasivni sugrađani nisu ništa bolji. Ako smo zaštićeni, daj da možemo da se smejemo ljudima u centru prestonice i da budemo zaštićeni. Brate, jebi ga, rodili ste se kao homoseksualni u Srbiji, prihvatite da vas prosečan zaposleni u „Zastavi“ iz Kragujevca nikada neće potapšati po leđima i reći „Svaka čast matori.“

Mislim da im nije do zajebancije.

Popio sam dva vinjaka na brzinu jer sam se iznervirao samo čitajući ovo što sam napisao. A onda mi dođe drugar, izvesni Mare, u kraju popularniji kao „Mare gospodar klinaca“ i bez ikakovog povoda, i on samo čitajući gornji deo teksta, izjavi stvar poput: „Mamu im jebem, treba ih sve pobiti. Sutra treba dete da mi to gleda po ulici.“ Ma da, ćuti, u pravu si. Ako sprečimo održavanje gej parade i „normalizovanje“ stanja oko toga, klinac nikada neće saznati šta je to.  Dobro je. SPASILI SMO DECU!

E sad, imam jedno kokoška ili jaje pitanje: ko je veći retard, ovi odozgo ili “Gospodar klinaca”? Kakvo bre dete rođače? Jebote klinci počeli sa deset-jedanest godina da idu na RedTjub. U stvari šta bre da idu na RedTjub, da se snimaju po veceima škola, pa da te porniće aplouduju na internete. Ja u njihovim godinama nisam znao šta je Pan Erotika. Iako retardirane rasprave uvek odbijam, nisam mogao a da ga ne čačnem pitanjem:

Je li Mare, ko beše ono tebi najboolji drug?
– Pa brate, ti, Drogica, Mića spidoman, Driki….
– Ne, ne, ono baš najbolji, za koga daješ ruku u vatru odmah?
– Paa… Driki. Spasao me hiljadu puta.
– I reci ti meni, sutra dođe Driki i kaže – jebi ga Aco, voleo bih da ti popušim kurac, jel može?
– Nabo bih ga na keca! Jel to stvarno reko!?
– Ne bre, dobro ajde ovako: dođe i kaže – brate ja sam homoseksualac, šta da se radi.
– Uuu, teška priča.
– Šta bi ti uradio?
– Pojma nemam, verovatno bi i dalje ostali neki drugari.
– Ali ne najbolji?
– Ma jok, distancirao bih se provereno… Ma odjebo bih ga u stvari sigurno.
– Zašto?
– Brate, neću da se družim sa pederima.

Tu sam shvatio da su moralne vrednosti u totalnom kurcu. Koji bre peder, pa to ti je drugar! Ceo život si sa njim, od klikera do buksni iza zgrade. Od neurađenih domaćih do pokrivanja kod tvojih da nisi pijan nego samo umoran. I onda jedna rečenica, jedno opredeljenje promeni sve to! Izbriše. Što reče neki mudri čovek, nekad je pucao Gavrilo, danas pucaju principi. Čekajte, pa jesmo retardirani onda mi ili oni Holanđani (koji su smradovi nezavisno od svega) kojima je to najnormalnija stvar? Da li je peder onda onaj što se hefta u bulju ili što otpiše svog najboljeg drugara zbog toga?

Niko ne sme da vas bije! Čekaj, koga?