Kriza srednjih godina – kako preživeti matorce?

– Ćale, šta ti je to?
– Sine, rešio sam da počnem da se bavim akvaristikom. Vidi, kupio sam akvarijum i filter za vazduh!
– Dobro bre matori, kupio si akvarijum od 650 litara, u njemu možeš da mrestiš šarane i da ih prodaješ na pijaci, da li si ti normalan?
– Ćuti tu! Sve što sam imao, davao sam tebi, tvojoj majci i tvojoj sestri, sad je red na mene! Idi sad naberi malo maminih petunija, nemam ti ja para za one morske trave.

SAD JE RED NA MENE – rečenica nakon koje moraš postati svestan da su matorci upali u takozvano srednje doba. Klimaks, kriza srednjih godina, ili najjednostavije ludilo. Dolazi iznenada, nenajavljeno, i sa sobom donosi katastrofu biblijskih razmera. Ko je najebao? Ti, dragi moj.

LOL…

 

[typography font=”Miltonian Tattoo” size=”24″ size_format=”px” color=”#ff4400″]Kako da znam da je pošast stigla?[/typography]

Promene u ponašanju (a vala i izgledu) kreću negde između 40-te i 50-te godine. Slatka, nasmejana, uvek-raspoložena-da-svom-sinu-napravi-sendvič-u-tri-ujutru mama, više nije raspoložena ni za šta. Smenjuju se trenuci u kojima napušava vodoinstalatera, jer ONA ipak bolje ZNA kako se popravlja bojler, i trenuci u kojima kuka što nema unuke. Tata, sa druge strane, naprasno otkriva hobije, koje je „zapostavio zarad tebe“, shvata da je novi Audi TT Quattro pravi auto za njega, čupa dlake iz nosa i ušiju, i presađuje ih na glavu, ne bi li što duže očuvao kosu. Krucijalni faktor u ovom periodu je „samospoznaja samog sebe“, tj., JA, JA I SAMO JA. Ti postaješ višak, nepotrebni izvor troška i neuspešno sastavljanje sperme i jajne ćelije.

Kad ovo vidiš u dvorištu, znaj da je KLIMAKS tu.

 

[typography font=”Miltonian Tattoo” size=”24″ size_format=”px” color=”#ff4400″]Mama – JA SVE ZNAM[/typography]

Kada je Bog delio pamet, klimakterične žene su ga gađale paradajzom i kupusom, jer su verovatno bolje to znale od njega. Nebitno čime se bavi i šta radi, keva postaje supersonik stručnjak za sve, počevši od mešanja maltera, pa do rešavanja integrala. Ako se sređuje kuhinja, ona će biti tu da bi objasnila majstorima koja je razlika između iverice i medijapana. Otkrivena je Božija čestica? Eh, da su mene pitali, ja bih im to rekla još pre dvajes godina, videla sam ja to kad sam pravila knedle od griza. U početku ćeš imati neverovatnu potrebu da se raspravljaš sa njom, i da joj dokazuješ da greši u svemu. Kasnije, naučićeš da klimneš glavom, i zamišljaćeš zebre koje piju vodu u pustinji, dok ti keva objašnjava kako da promeniš auspuh na Jugiću.

– Kevo, aj napravi mi neke sendviče?
– Hoćeš da ti napravim lososa u sosu od ruzmarina i bosiljka? Gledala sam na tv-u onog kuvara pederčića što ima svoju baštu, nema pojma! Njegov losos je bio crvenkast, a moj je baš rozi, onako kako treba!
– Pa…
– I zamisli, onda je brao povrće tamo po bašti, jednostavno ne ume! Ne može tako da čupa onaj luk, to mora malo nežnije da radi! A onaj paradajz? To na sve liči, osim na paradajz, sav je trouglast, pa gde si ti video paradajz k’o piramidu? I oni Egipćani, nešto se kurče sa tim piramidama, k’o da su ih oni pravili, a nisu! Isto k’o tvoj otac, opet mu stao auto, ja mu lepo kažem da ide da vidi diferencijal, PA VALJDA JA ZNAM?!?!!?
– Nisam ni gladan.

TO NE LIČI NI NA ŠTA!

 

[typography font=”Miltonian Tattoo” size=”24″ size_format=”px” color=”#ff4400″]Tata – JA SVE HOĆU[/typography]

Ćale je kevina sušta suprotnost. I ono što zna, više ne zna i ne želi da nauči. Svestan je da će uskoro neko malo čudo trčati za njim, i vikati: „Deda, deda!“, te želi da što bolje iskoristi preostalo vreme – NA SEBE. Zlatne kajle, krst oko vrata i istetoviran na vratu, automobili, skijanje, telefoni. Sve to njemu treba. Iako je život proveo sedeći ispred tv-a, odjednom shvata da je teretana njegova Meka. Bilduje, trči i pliva, sve dok mu ne krene kamen iz bubrega, pošto organizam nije navikao na bilo kakva opterećenja. Gym će u nekom momentu ispasti iz priče, pa se pojavljuju novi hobiji. Bavi se pčelarstvom, pridružuje se lovačkom društvu, kupuje stare ploče po buvljacima, kupuje polovni gramofon da bi imao gde da sluša ploče, prodaje gramofon i ploče, jer je čuo za jutjub. Nakon što i ovo ispuca, nastupa faza „automobili“. Realnost je napustila glavu, stoga kupuje novu Škodu Superb, ful oprema, grejači dupeta. Da ironija bude veća, prodaće ga kroz šest meseci, od tih para kupiti polovnu Ladu Nivu, a preostale pare će dati na popravke te iste Lade.

– Sine, vidi što je taja kupio sat, a?
– Fosil?
– A, šta kažeš, a, a?
– Kažem da si ti fosilčina matora, ne treba ti sat, idem da kupim arheološku četkicu da skidam prašinu sa tebe! Skidaj bre to, i mrš da kosiš travu, komšije rekle da je počela da im zaklanja sunce!

Komšo, vid’ šta sam našao u tvojoj bašti!

 

[typography font=”Miltonian Tattoo” size=”24″ size_format=”px” color=”#ff4400″]Njihova međusobna interakcija[/typography]

Jedna luda glava može da smisli raznorazna sranja. Šta misliš, šta mogu dve? Obzirom da ih deca i ostatak familije izbegava, jer su svesni klimaksa, prinudno kohabitiraju. Keva napušava ćaleta, jer je spičkao sve pare na solarijum, ćale napušava kevu, jer je spičkala ostatak para na solarijum. Ćaletu smeta što keva pametuje, kevi smeta što je ćale postao flegma. Sahrane i svadbe postaju vrhunac divljih izlazaka, i prepričavaju se u kući mesecima. U dubini duše, ipak se savršeno dobro razumeju.

– Si video molim te onu Stanu, popila je svo pivo na daći?
– A bila lepa sahrana.
– Pa da, Subotari, oni uvek pevaju na sahranama.
– Fin je to običaj, da ti ja kažem.
– Bolje bre tako, nego k’o kad smo bili na Raletovoj sahrani, one babe oplakaše, dig’o se nivo Tamiša.
– U, da, ružno je to bilo, kukale su sigurno 4 sata. Dehidrirale jadne, zato su i nosile one fićoke.
– Ma, cela ta familija samo pijandura, bolje da ih sahrane sa flašom. Što nas gledaš tako sine?
– Razmišljam koje ću odelo da vam obučem, kad dođe vaše vreme.
– Ju, pu, pu, šta pričaš to?
– Dobro, odaberite sami, neka to bude poslednja želja, lol.

Gle, gle, slikali smo ti brata Raleta, da vidiš kako sad izgleda!

 

[typography font=”Miltonian Tattoo” size=”24″ size_format=”px” color=”#ff4400″]Koja je tajna preživljavanja?[/typography]

Ako živiš sa njima i dalje, bedak. Saosećanje koje gaje prema sinu drastično će početi da opada, pa se čak ni keva više neće libiti da usisava u 8 ujutru, iako si ti pre 2 sata stigao kući. Ćale će ti trošiti kupke i parfeme, u nekom momentu će početi da uzima i tvoje stvari. Gledaj da u kući budeš samo kad se jede. Samo sarma, ostalo možeš da kupiš u gradu.

Ako ne živiš sa njima, malo manji bedak. Zvaće te 38 puta dnevno, jer: crk’o je kompjuter / televizor čudno radi / televizor čudno miriše / vidra se uselila u bazen / ćale pijan / keva navarena. Ipak, prednost “neživljenja” sa njima je ta da uvek možeš da im kažeš da se tornjaju (osim ako ti oni plaćaju taj „samostalni“ život).

Sine, našli smo ti stančić jedan, aj pokupi stvari iz sobe, koje su ti potre… Gde nestade?

 

Ipak, nije sve tako crno. Posmatrajući ih kako se koprcaju u u vrtlogu svog ludila uvek može biti jako interesantno. Ako imaš i kameru, javlja se mogućnost da se proslaviš na internetu. I na kraju krajeva, koliko ti imaš godina? Nije ti ostalo još puno dok i tebe neko ne bude oslovljavao sa „klimakterični skote“.