Prilozi za biografiju: Marko Perković Thompson

Tamo, u Dalmatinskoj Zagori, gdje krši Domovine dotiču slobodno nebo hrvatsko, maleno je selo Čavoglave. Maleno, no ipak veliko, po povijesnoj osobnosti koji će postati simbolom Domovinskoga rata i obrane hrvatskog teritorija od agresora sa kamom u zubima, mecima u spremniku i gibanicom u futroli.

ROĐENJE I IMENOVANJE

Kada se 1972. grupa hrvatskih domoljuba vratila na tlo Domovine okupirane od strane totalitarnog zločinačkog komunističkog sustava u namjeri, mjesni je župnik, fra Roko Brmboć, po običaju sanjao Uzašašće Gospodinovo, ali zapuhao je vjetar s Dinare i probudio ga: vidio je svjetlost na vrhu, prekrižio se, izgovorio pet Očenaša i deset Zdravomarija i kad je htio izgovoriti “ŠTO SE ONO NA DINARI SJAJI?”vidio je Blaženu Djevicu Mariju kako mu prinosi zlatnu bombu i samokres i govori riječi: “PAVELIĆU SLOVO U NA GLAVI”. U tomu je trenutku po prvi puta zajecalo dijete u skromnoj štalici hrvatskoga domoljuba Ivana Borne Krešimira Dmitra Zvonimira Thompsona.

Bjeba Thompson odmah po rođenju

* * *

Dijete je, u strahu od jugokomunističke tajne policije, moralo biti kršteno odmah, pa je za kuma pozvan prvi čovjek na koga su naišli. Bog je htio da to bude Ludvig Pavlović, koji se u tom trenutku krio u njihovu dvorištu, kamufliran u krš. Vidjevši uplakano dijete, izgovorio je čuvene riječi: “Mali bu pjevać, znam glazbene producente i skladatjelje u se re Njemaćkoj, ha malac kak ti se čini to?”; Maleni Thompo je trijenuo očima dva puta što je univerzalni znak za pristanak kod rimokatličkih dječaka diljem svijeta, i dade mu tako Ludvig imena Marko po Markovu trgu i Perković po djevi lagahna ćudoređa koju je upoznao na željezničkom kolodvoru u Perkoviću. Ostalo je povijest.

MALENSTVO

Malome Thompsonu su djeca diljem Plitvičkih jezera, gdje je odrastao, poslat tamo kod svoje tete Ankice Thompson-Dobri kako bi se sakrio od očiju državne bezbednosti Staneta Dolanca, zadavala pregšt muka svojim dječijim šalama na račun njegova krhka stasa i gotovo djevojačkih loknica nalik onima u kakvoga mladoga habsburškoga plemenitaša, Karla Drugoga Španjolskoga, na primjer. Tu je mladi Marko naučio svoju prvu lekciju na putu razvitka toga krasnoga obrambenog duha koji je tako lijepo kasnije dobio izražaj u njegovoj domoljubnoj poeziji i uspješnicama: glasno je nazvao nazočne suškolce “bandom”. Nikada mu se više nisu obratili posprdno, isključivo ga od tada tukući kaišima od “Zastavinih” vozila po bubrezima svaki put kada su ga videli, što je očekivano dodatno doprinijelo njegovoj mržnji prema svemu što simbolizuje Jugoslaviju, Tamnicu naroda. U svojoj biografiji “Jebi me ujna” (Domovinska naklada, Ogulin, 1999.) Thompson navodi da je to također tajna njegova osobita thriller-a u glasu.

* * *

Malo je poznato među pučanstvom kako je Thompson upoznao Prvog Hrvatskog Predsjednika! Mudar i vrijedan još djetetom, Marko je uvidio da u životu najbolje uspijevaju oni koji voze bijele mercedese: Hercegovci i svećenici. Budući da je rođen izvan granica “Bosne ponosne”, mladi je Marko riješio krenuti putom vjere kršćanske sjemeništu u Posušju. Školske su godine protjecale brzo kao Neretva pod Imotskim i Thompson je u tom ozračju ubrzo postao svećenikom, ozbiljna lica te razbarušene kose. Tih se povijesnih godina Domovina oslobađala hrvatske šutnje i državna je sigurnost popuštala pred domoljubnim osjećanjima, te su se na Markovoj mladoj misi slobodno okretali janjci i pjevalo se “Rajska Djevo”. Na toj se mladoj misi obilazeći narod hrvatski zatekao dr. Franjo Tuđman i nakon što je čuo kako mladi Thompson ima lijep vibrato u “Te Deum” te pazi na donju lagu u “De profundis clamavi”, poželio je čuti nešto narodno. Mladi se Thompson sjetio jedne melodije koju je čuo u autojedinici budući novakom u zločinačkoj JNA u Kraljevu, improvizirao je tekst i otpjevao. Toliko se to dojmilo dr. Tuđmana da mu je odmah dodijelio Velered Miroslava Škore sa ukrštenim pleterima, a zbog “Anice kninske kraljice” već sutradan pobunjeni su Srbi otpočeli balvan-revoluciju, zahtijevajući da im se vrati melodija.

ZRIJELOST

Rijetko se spominje ali je povijesna činjenica da je mladi Thompson prvi puta boravio u Beogradu 1990. i to kao prateći vokal Tatjane Matejaš – Tajći! Omiljena djevojčica hrvatskoga estradnoga neba nastupala je na “Poselu 202” sa pobjedničkom skladbom “Krapinske popevke” – “Lajbek, rubača i šlape”, ali kada je trebala izaći na pozornicu, vidjela je da Marka – koji je tada nastupao pod umjetničkim imenom Zdenka Šubler – niti nema u zboru, niti uopće nazoči festivalu! Istina je da se Thompson iskrao iz hotela, i kada ga je UDBA pronašla, ustvrdilo se da je otišao u McDonalds i jeo hamburger, čizburger, kečap i pomfrit.

Mladi Marko ispred McDonald’sa na Slaviji

* * *

Malo tko zna za činjenicu da je Marko Perković Thompson prvi nastup za hrvatski televizij (a ne srbizam televizijA) imao još prije rata, budući statistom u glasovitoj Kviskoteci! Tih se godina još uvijek mrko gledalo na svećenike te im ni materijalni situacij nije bio osobit. Mladi je Thompson morao kruh svoj nasušni priskrbiti na sve načine dozvoljene cirkularom Svetoga Oca “De prohibitatio fornicationis cum vacæ canesque” te se odlučio za katedralu hrvatskoga duha! I danas se pamti njegov nastup osobe C u igri detekcije, gdje je uspio zavarati srbočetničkog povjesničara Predraga J. Markovića briljantnom izvedbom uloge skromne paške čipkarice Martinelle Drć, a njegovu sarkastičnu poantu nad bespomoćnim četnikom (“Ovi prsti mogu kukićat i heklerom!”) i danas u govoru rabi cijeli Dalmacij.

ZVIJEZDANIM STAZAMA

Thompson je jednom prilikom, u povratku s tuluma koji je organizovao Pavao Pišek, vanbračni brat voditeljke vremenske prognoze Nikoline, susreo, tada tek nedavno preminulog Borisa Dvornika u blizini splitskog parka Đardino. Podvevši taj susret pod blage halucinacije izazvane ilegalno spravljenom lozovom rakijom Siniše Vuca, Thompson je rješio da se “kotrlja s time” i upitao Borisa kako je. “Kako je, Borise?” na što je Boris zapivao najdivniju pismu na svitu, u kojoj mu se pridružio i njegov iznebuha odnekud izašavši sin, Mate “Dino” Dvornik. Thompson je brže bolje posegao za svojim Nokia mobitelom i snimio anđeoske glasove dvojice Dvornika na koje se nadovjezao tercama i mostom ka refrenu koji su otpjevali zajedno. Ipak, kada se Thompson sledećega jutra probudio i preslušao snimku, ispostavilo se da na njojzi nije Boris Dvornik već – Boris Dežulović, dok je druga “utvara” zapravo bio maskirani Boris Bizetić. Dvojica kozera su vjerojatno pod utjecajem opijata isplanirali ovu zahtjevnu i okrutnu šalu.

Thompsonov izraz lica posle neslane šale

* * *

Da je Thompson u neku ruku na svijet ponovosisavši Svijeti Duje, dokazuju i događaji iz 2013. Ravnatelj carine i bivši rizničar HDZ-a Mladen Barišić, izjavio je tokom suđenja Ivi Sanaderu za aferu Fimi media da je Thompsonu dao pola milijuna eura da 2007. godine ne pjeva ni za jednu političku stranku. Thompson je prema navodima Barišića po novac došao u Carinsku upravu, a posrednik između njih dvojice bio je fra Slaven Milanović Litre. Zagrebački poduzetnik Mario Jelinčić ustvrdio je na suđenju da je na nagovor fratra Slavena Milanovića Litre sastavio ugovor prema kojem je Marko Perković Thompson od HDZ-a dobio pola milijuna eura. Thompson je kazao na suđenju Sanaderu da nikada nije primio novac od Mladena Barišića i to je bilo to.

BONUS ZANIMLJIVOSTI

Thompson je u mnogome uticao na naše živote. Samo pravim tvrdokornim ljubiteljima je poznato da se redakcija Tarzanije upoznala na Thompsonovom koncertu u Oseku 1998. godine, gdje smo gostovali sa školskom ekskurzijom koju je organizovao Bodein Malagurski, otac našega proslavljenoga režisera i istraživačkog novinara Djolodjoloa.