Raskrinkavanje feminističkih baljezgarija: “Sramota je biti žena”

Modernim feministkinjama se mora se priznati jedno. Majstori(ce?) su u sklapanju parola od istrgnutih parčića razuma, tako da i celina naizgled zvuči razumno.
To počinje već onom uvodnom forom – “Veruješ li da muškarci i žene treba da imaju jednaka prava?”, na šta svaki nepsihopata odgovori sa “Ok, naravno?, naivno nesluteći na kakav se zicer namestio, pa dobije povratnu – “ETO, ONDA SI FEMINISTA”. I sad, tu si malo zatečen, blago zbunjen… Češkaš se po glavi, ali u principu ne vidiš nešto pogrešno u toj logici. Pa onda mora da je ispravna? BAM. Ugrižen si. Otrov je ušao u krvotok, i odatle se polako širi, izgriza i prlji vijuge slobodne misli, pretvarajući te u još jednog iz horde njihovih zombija koji nose džempere. One džempere.

S tim što je lako osuditi pokleklu braću, ovako iz fotelje, iz neometanog trećeg ugla, gde nisi lično bačen niz padinu uvežbanog feminističkog narativa. Ipak, njihov greh je manji, jer je proces postepen, gladak, uljuljkujuć. Jedva primetan. Prvo ti serviraju nešto sitno, poput gorepomenute forice, nešto eto tek tol’ko pogrešno da si spreman da zanemariš taj delić truleži i progutaš ostatak. S tim što si sada na toj novoj mentalnoj poziciji već korak bliže onom gde žele da te imaju. Odatle ide sledeći korak, tek neznatno izvitopereniji od onog na kom si trenutno (a nedovoljno da ga i ne napraviš), pa sledeći, pa sledeći… I nisi ni svestan da si se na kraju pretvorio u ovako nešto

U ovom serijalu tekstova bavićemo se nekim od stvari kojima najviše vole da bombarduju debele drugarice ribe koju si startovao.

Počećemo sa jednom od najiritantnijih, iako u teškoj konkurenciji – kukanje jer se u svrhe uvrede i pogrde koriste izrazi kao što je deminutiv od narodskog izraza za ženske grudi, ili pak sam ženski polni organ (PIČKA), a sve to jer se u ovom poganom, zatucanom društvu smatra uvredom biti žensko.
Smeta im, u tom smislu, i što kažeš “Udaraš ko žena” kad oćeš da prckaš ortaka. I to što se on na to nađe uvređen.

Ili na primer, jedna od najpopularnijih feminističkih parola na internetu – čuvena Igi Popova izjava, keša se o istu logiku:

Dakle Popara kaže: “Nije me sramota da se odevam kao žena, jer ne smatram da je sramota biti žena.”

I tako dalje, bezbroj je varijacija na istu temu.

– DOBRO TARZANIJO U ČEMU JE FORA, OVO ZA SAD JE SVE NA MESTU, ŠTA VI OĆETE UOPŠTE. –

Polako; i rekli smo da njihove priče na površinskom nivou umeju da zazvuče tako. Ali onda im se dogodi kriptonit feminizma – kontekst.

Naime, biološka, antropološka i kakva-god-hoćeš-druga istina je da su se muškarci i žene kroz evoluciju razvijali ne tako da budu isti, nego da budu komplementarni. Dva pola (POL, kontaš, jedan od dva dela potrebna za celo). Jača, i krhkija polovina. Maljavija, bučnija, sirovija polovina i ona lepša, nežnija, toplija. Polovina sa krutim svrdlom savršenim za prodiranja, i polovina sa bušotinom savršenom za penetraciju nečim falusnim. Polovina koja ide u lov na bizone, pod rizikom vrebajućih sabljozubih tigrova, i polovina koja doji potomstvo kraj vatre čekajući mrtvog bizona. Polovina koja premešta regal i otvara tegle s pekmezom, i polovina koja plače na “Love actually”.

Ili polovina koja plače na Ramba.

Princip je oduvek isti, iskonski, menja se samo oblik ispoljavanja. Vratimo se sad na temu teksta.

Da li se stvarno smatra da je sramota biti žena?

Probajmo za trenutak sa drugim primerom. Pitanje za tebe koji ovo upravo čitaš – da li smatraš da je sramota biti, recimo, pas? M? Da li si ikada video kucu i pomislio “IJU, STIDI SE BEDNIČE !” Naravno da ne. Pas je pas, rođen kao pas, bez prava na izbor da li da bude pas ili ne, a čak i da ima prava na izbor, i iskoristi to pravo tako što izabere da se rodi kao pas, opet šta je tu loše? Naravno, apsolutno ništa.

Ok onda. Sad reci, šta bi pomislio u situaciji gde mirno čekaš bus, kad čuješ iza sebe nekakvo dahtanje i brektanje, okreneš se, i spaziš čoveka koji je na krcatoj stanici “Dušanovac pošta” izvadio kurčinu i uzbuđeno zapišava umrlice i pomene?
Ok, verovatno to kako mora da je iz Boleča, al šta ti je prva sledeća misao? Pa, vrlo izvesno – “KAKAV JEBENI BOLESNIK, ŠTA TO RADIŠ DECXKO, ALO??!”

Ali zašto? Šta ti tačno u toj slici smeta? Pa to je samo čovek koji se ponaša kao pas, a složili smo se da nije sramota biti pas?

Znači jebiga, čovek si, nisi pas. Postoji okvir ponašanja koji važi i očekuje se od tebe kao čoveka.
Isto je s ovim. Ona iskonska priča odozgo. Nisu oni u praistoriji igrali papir-kamen-makaze da odluče ko ide da se krši sa zverima, a ko ostaje u pećini sa klincima. Bilo je jasno i podrazumevano. Nisu imali feministkinje da protivreče tom ustrojstvu (a i da jesu, verujem da bi im ovi rado prepustili takvu stvar).

Dakle, određena matrica ponašanja očekuje se od tebe kao muškarca, dok druga, vrednosno i funkcionalno drugačija, važi za žene.

Naravno, možeš ti biti koščati zalizani naočarac koji na svoj srećan dan eventualno bude postavljen za golmana na fizičkom, al bojažljivim glasom zamoli da nema zuvanja, pa ode kući i krišom čita poeziju da mu ćale ne sazna. Kad malo poraste, da sluša džez, ide sa drugaricama do Ušća, učlani se u Aiesec, grozi se sparivanja teget i crne, a ose i druge bube iz sobe tera manirom prima balerine.
Ali to znači da si peh kao muškarac. To znači da, kad bismo mogli da biramo jednu osobu sa kojom bismo voleli da se nađemo u slučaju zombi apokalipse, niko ne bi izabrao tebe.

Pa zašto je Ceca majka u spotu za “Idi dok si mlad” baš pala na razuzdanu gomilu napnutih mišića, znojavu, prljavu, testosteronski divlju, neukrotivu mušku zver i odlučila da ga jebe? Misliš da je to bio samo jedan od ravnopravnih predloga režisera, koji je izabran umesto scenarija “Ceca kolima nailazi na mršavog tipa u roze trikou koji vrti hulahop i falsetom peva ‘Girls just wanna have fun’ “ jer su eto, bacali novčić, pa su se tako ipak odlučili za prvu verziju? Ne jebiga. Onaj šumar što se poliva Akva vivom je aproksimacija muškarca bliskog večnom mužjačkom idealu, tj. onom muškarcu koji na skali ‘ALFA JEBAČ OSVAJAČ PRODORNIK’ – ‘omega isprdak’ asimptotski teži tom vrhu skale.

Kad ti se ovako znojav zalepim na kožna sedišta Rols Rojsa, ima da bude vlage kao u periodu monsuna.

Ok evo, privodimo kraju polako. Još samo jedna, delikatna, ne tako lako uočljiva, ali ključna stvar za ovu priču, a koja je konačno i glavni uzrok cele konfuzije.

Dakle, da, istina je – kad Šomija oćeš da jebeš jer nešto radi loše, ti zaista kažeš “Udaraš/piješ/igraš PES ko neka žena”. Ili kad mu fali petlje, kad ne sme nešto da uradi, da se na nešto usudi, zaista kažeš “Pičko!”. Ali ti to ne radiš jer smatraš žene nekakvim inferiornim, bednim i sramotnim bićima, pa ga prozivaš jer liči na njih. NE. Ti ga zajebavaš igrajući na kartu da je promašaj kao mužjak, zajebavaš ga na konto odsustva muževnog u njemu, a odsustvo muževnosti uglavnom podseća na ženstvenost (jednako kao što upravo obrnuto važi za devojke lišene ženstvenog u sebi). Dok sama ženstvenost, KAO TAKVA, nije loša, nikad nije ni bila, niti se ikad i radilo o njoj u ovoj problematici.

Kao kad biste igrali fudbal, i mučeni hipotetički Šomi kad god šutne promaši okvir gola. Ti bi ga zajebavao da ima dve leve noge, ili već nešto tako vickasto. Ali ti to ne bi uradio jer imaš preciznu mržnju prema ljudima sa dve leve noge, pa pljuješ sve što podseća na njih. Ne, ti njega zajebavaš što je bijedan u fudbalu, a to se eto igrom slučaja tako ispoljava.

I to je ta kvaka. Znači, kad prozivaš Šomija da je ko žena, nemaš ti ništa protiv samih žena.

A ti Igi Pope, stidi se.