Bog blagoslovio četvrtak i džesike!

Znaš onaj filing kad se probudiš i umesto 1.pali komp;2.meći vodu na ringlu;3.otvaraj fejzbuk;4.zakuvavaj kafu;5.čitaj B92 dok se kafa ne o’ladi;6.pali cigaru posle prvog srkakomboa otvoriš prozor i udahneš? Pod pretpostavkom da je manje od dva popodne. Da, složićemo se, to je isti onaj dan kada iz nekog razloga odjednom nisi više nevidljiv u busu, tetka u pekari ti želi dobro jutro i to i misli, cave 6+ te osmatraju sa pažnjom, čak ulaganjuju korak dok se mimoilazite na otvorenom, a ćelavi butros što te tuk’o u osnovnoj prvi skrene pogled. Yep – sve je dobro na dobar dan. Zračiš li nečim vanpoznatim pa te pozitivne reakcije naroda nose na hoverboard-u kroz ostatak dana, ili je upravo nečiji osmeh upućen tebi takav dan i otpočeo, nije pitanje za čijim rešenjem treba tragati – filgud nije ni uzrok ni cilj, pre je struja. Ćutiš i plivaš dok te radi. Ja sam tako rešio da otpočnem dan uzvraćanjem zajednici.

Iskakutavam iz ulaza, zviždim neki Coldgay, i paf – govno od sinoć je još uvek na trotoaru. Srećan sam što sam ga video i preskočio (ponovo), ali jebemu mater, to će i dalje ostati tu da leži dok se bar njih petoro još ne unesreći. Ali šta sad ja da radim tačno? Mislim, pička mu materina, kad već znaš da ti tele ima sraćku i da ne’š moći da pokupiš najlon-kesom, onda poturi neki Blic (nepročitan) il’ nešto, a ne da ja moram da čekam skelu da pređem. Fokusiran na misiju u punom Dr. House trenutku iznedravam rešenje i zatrpavam entitet suvim lišćem. Baš me ‘oće apstrakcija situacije, prethodno sam provalio da nemam dovoljno velik poklopac za tiganj pa sam položio varjaču unutra, oslonio jedan kraj na bok tiganja, i spustio na konstrukciju manji poklopac koji sam našao. I to sve zato što je četvrtak!

Ko zna zašto je to dobro“? Moj kurac, oni fazoni kad ti pobegne autobus pa se ispostavi posle da je u istom bila kontrola, pa i dalje kasniš na predavanje, pa se profesor ipak nije pojavio, pa nemaš šta da radiš, pa završiš sa onom stidljivom kriptografkinjom iz zadnjeg reda na kafi, pa se ispostavi da ima kurac, pa saznaš o sebi da ti to u stvari ne smeta, pa živiš srećno do kraja života? Citiraću sebe: moj kurac, dobro je onda kad je stvarno dobro, ne kad projektuješ kako je moglo biti i gore. Četvrtkom je dobro! To internacionalno obećanje nerada ni nedeljna dremka, ni subotnji badminton (misterija razrešena – ipak nije bagminton!), ni petnji black-out od vinjaua ne mogu da pobede. „Sreća je lepa samo dok se čeka“, podseća nas Desanka, i nema ni veze što si počeo da čekaš još u utorak kad si eskivirao i fakultet i babu i ugalj da bi sedeo kod kuće i gledao ceo serijal „Breaking Bad“, četvrtak je TO!

Odigraj loto, operi zube oba puta, završi neku radost za vikend, spavaj devojku u nekoj pozi u kojoj možeš da je ljubiš (guglaj: misionarska), pusti smajli sažaljenja „ASL?!“ Indijcu na Omegleu, uradi sve guild questove, opksrbi domaćinstvo hlebom i novom Glorijom, pruži šansu popodnevnoj RTS Dvojci, drkaj na Radu Đurić i javi joj mejlom da jesi, nazovi baku i pitaj dokle je stigla sa ugljem. Jal’ neka zaostala kamata, jal’ četvrtkom dobar protok, ali dobra karma ti danas neće ostat’ dužna.

Tagovi:

društvo