Preporuka: Black Books

Kako je Tarzanija ipak neki kurčev komedijaški sajt, i kako imamo tu sekciju “preporuke” u kojoj sugerišemo marvi koja iz nekog razloga ovo još uvek čita da baci oko na neke kul filmove, knjige, serije, viršle, stolariju, platna za goblene i tipove anlasera, čovek bi očekivao da šibnemo i po koju preporuku za kakvo kvalitetno komedijašenje s vremena na vreme. Razlog što to vrlo retko radimo ne leži (isključivo) u tome što smo lenja govna već i u tome da je teže naći kvalitetno komedijašenje nego originalne rečenice u ministrovom doktoratu. Sitkomi dolaze i odlaze, jedan debeli stereotipni Amerikanac koji HAHAH JEDE PUNO HRANE smenjuje drugog, a s vremena na vreme se rodi i po koji neprijatno ekspresivni stend-ap šupak s lošim i usiljenim forama  i time pruži neoboriv kontraargument hrišćanskoj tezi o dobroti Tvorca sveta.

Zato i dan-danas mogu da nabrojim verovatno jedva 5 jakih sitkoma koje sam gledao, a davao sam im šansu, nije da nisam. Sitkomi su kao Inter – iako znaš da ne treba ništa da očekuješ od njih,  ti im daš šansu povremeno, kad stvarno deluje kao da ne mogu nikako da te zajebu, a njima onda Kaljari utrpa 4 komada na Meaci. I ti sitkomi koji su išta valjali često nisu bili američki – pokušavam već neko vreme da se setim ko je u Americi napravio nešto zaista smešno u tom formatu još od tate Sajnfelda, osim baš retkih izuzetaka poput bolesnih narkomančina iz Filadelfije, ali mi to slabo uspeva. I onda, kao najgori hipster, čovek se mora okrenuti Evropi.

Black Books je britanska serija prikazivana između 2000. i 2004. i njeno srce i dušu čine dva lika koji su nakon toga napravili poprilično zapažene komedijaške karijere – Dilan Moran i Bil Bejli. Moran glumi Bernarda, vlasnika diskretne londonske knjižare, nadrkanog mizantropa koji puši vagon krdže dnevno i tuče po nekom pogibeljno jeftinom vinu dok mu još ni krmelji nisu poispadali iz očiju. Bernard je mnogo pesimističniji i mračniji lik nego što je to klasičan protagonista jednog sitkoma, tarzanski prljav, surov, direktan i neuredan, a u isto vreme nekako infantilno simpatičan. Ako ti se svidi Bernard onda obavezno treba da pogledaš i Moranove stend-apove u kojima uspeva da spoji svoje (neželjeno) irsko poreklo, katastrofalnu emotivnu nezrelost, razarajući alkoholizam, očigledno pijane ali ipak genijalne životne uvide i duboku mržnju prema svim stvarima koje uopšte mogu postojati u do jaja zabavan šou.

 

Bernard svoje nagomilane frustracije izbacuje, kao i svi ljudi takvog karaktera, na lakoj meti, svom asistentu Meniju, koga glumi Bejli. Meni je nesnađena dobričina rastrojene spoljašnjosti, vrlo verovatno ormanski gej koji voli lampe i popularnu kulturu a koji je suviše životno nervozan da ikada išta prigovori Bernardu za celoživotno maltretiranje. Divnu dinamiku njihovog odnosa autori serije neprestano i obilno eksploatišu, ali to donosi super rezultate jer taj odnos jednostavno nikada ne prestaje da bude smešan.

Torturu ublažava Fren (Temzin Greg), treći glavni lik, ženskim glasom razuma koji deluje kao nekakav korektiv koji unosi nešto ljudskosti u odnos dva glavna lika, iako ona sama i nije baš oličenje razuma. Zapravo, ona je žargonski rečeno, opičena ko krmača. Ništa manje životno nestabilna od Bernarda i Menija, ona unosi dodatnu dimenziju ludila u događaje u knjižari jer je njena neurotičnost, pošto je ženska neurotičnost, potpuno druge vrste od neurotičnosti prve dvojice – Bernard je klasični govnar razočaran usamljenim i neispunjenim životom, a Menijeva psihoza uzrokovana je time što on u principu ne pripada ovom svetu.

Serija se vrti oko ova tri lika i možda jedina zamerka je što su ostali likovi koji se pojavljuju uglavnom ili tu samo kako bi glavni likovi zablistali, ili su malo previše tipizirani – tu bi svaki sitkom sigurno imao šta da nauči od pomenutog Sajnfelda kome je apsolutno svaki lik koji defiluje kroz seriju iščašen i divno nebulozan. Od serije ne očekuj ništa osim lake i simpatične zabave, a ima je svega 18 epizoda tako da se gleda bukvalno za dan-dva, plus imaš sve na jutjubu. Ponedeljak je, taman da ti hormoni sreće malo prokrče endokrini sistem što si ga zapušio za vikend.

  • Kesten

    Ovo izgleda baš dojajno.

  • Burek Sa Sirom

    Ma lepo je to ali u kojoj sezoni se pojavljuje Arandjel, da gledam od te…

  • Banezi

    Tuzno je sto danas ljudi gledaju tupave americke sitkomove, a nekada se gledale Mucke, Crna Guja, Fawlty Towers, itd. To su bile smesne face, ne ovi Carli Sinovi, kurcevi, gde, sto vi kazete, da nema trake za smeh se ljudi ne bi ni smejali.

  • Hexx

    Ja inače čitam ovo jer sam na poslu i dosadno mi je, gledajte Community.

  • Jashim

    Sta kenjas,Carli Sin je legenda…