Ruža protiv izvršitelja

Pre neki dan je gospođa Ruža iz jednog naselja na periferiji Beograda (o ovom događaju bi trebalo, da je ikakve pravde i sile boga, da se piše naširoko i nadugačko) imala posla sa prinudnim izvršiteljima. Gospođa Ruža je bila poznata po tome što je u svom dućanu davala na crtu i ler, što se nije ustezala da gladnom da hleb i paštetu bez para, a da joj gladni onda, u jednom trenutku, u ime svog obraza, kad mu legne ono malo crkavice, vrati dug i kupi sebi još jednu, novu paštetu i još jedan, novi hleb, ovaj put ko gospodin čovek, bez zaduživanja i crtanja.

[typography font=”Cantarell” size=”14″ size_format=”px”]Daj Ružo da izvučem crtu belog [/typography]

Gospođa Ružu smo voleli svi mi kojima je taj kraj meseca uvek počinjao negde sredinom meseca. Zanimljivo je to kako smo mi i Ruža, mesecima koji su se završavali naglo i bez najave, stajali na rep. Ruža ima svoju sveskicu na kockice u kojoj su upisani svi lokalni spajači kraja sa krajem. U toj svesci su imena poput „Mita frigo“, „Jelena blizanci“, „Aca bokser“, „Sandra potkrovlje“ i brojna druga imena i nadimci onih koji su na svoj obraz kod Ruže uzimali paklicu cigara ili limenku piva, hleb ili viršle, palentu ili kilo krilaca. Ruža je takođe samovala kao i mnoge druge Ruže, bila je bez muža ili sina, bez ikoga ko bi joj se našao u životu, za slučaj da joj život krene u nekom neočekivanom pravcu. U svom dućanu je Ruža i spavala, imala je metalni, škripavi krevet i nekakav zastor kojim bi se odvojila od sveta svoje prodavnice, i pokušala da uđe u svet svojih snova ali tako da uvek bude ipak blizu svetu svoje prodavnice i usluživanja, jer su, neretko, lokalni mangupi, noću, dok keva Ruža, kako su je zvali, pokušava da se u snu presabere, potraživali piva i domaće rakije po kojoj je Ruža bila čuvena. Imali su običaj da joj kucnu na prozorče, da šapnu njeno ime, pijani ili polupijani, a ona im je uvek, nauznak, odgovarala sa ljubavlju i osmehom, iako su je budili, kao na ratištu, granatama svoje mladalačke želje za lumpovanjem. Keva Ruža je imala pregršt razumevanja za tu životnu fazu i neretko je, nakon polupanog sna, leti kad je vreme i sirotinji i bogatima isto i podjednako lepo, i kada nas zavarava da je svet ipak lišen nepravde i laži, izlazila sa omladinom i tukla pokoje pivo i pokoji Winston.

Ljudi su voleli Ružu, nema šta. Ko god je znao Ružu, njenu rakiju i sveskicu, ne možemo reći da je imao posla sa manifetlucima i kojekakvim pederlucima koji budže vlastitu sreću uvek tako da neko drugi bude u manjku iste. Ni nama samima, razume se, nije svejedno, jer autor ove pripovesti i sam običava da sa Ružom popuši koju cigaru ili da drmne s nogu koju domaću, ili, što je takođe uvreženi manir, u Ružinoj svesci, kao u leksikonu, da ostavi svoje inicijale. Prema tome, autor je i sam, razume se, na Ružinoj strani i možda odveć pristrasan. Ali ne mari. U ovom i ovakvom životu se inače uvek mora na nečijoj strani biti. Tu laž o nepristrasnosti mogu da podržavaju i njoj u prilog agituju samo oni koji su uveliko privilegovani. To je, uostalom, najelegantniji način da se privilegije i sačuvaju.

[typography font=”Cantarell” size=”14″ size_format=”px”]manje elegantne načine svi dobro znamo[/typography]

Elem, naša Ruža je, prvo, pre mesec i kusur dana, fasovala prijavu o nekakvom „nelegalno sazidanom objektu“, da bi, zatim, dobila i pred nosom, uštogljenog i finog opštinara, koji je, sve su prilike, i sam živeo u našem potezu, ali koji je u svom srcu silno želeo da živi negde drugde, i koji je, eto, radeći svoj posao, hteo sve nas da vaspita i uljudi tako što će lično, glavom i bradom, najaviti ozakonjeno rušenje Ružinog zdanja. Mita frigo je baš u trenutku kada je gospodin kravata našoj Ruži objavljivao stanje stvari na opštinskom nivou, u Ružinoj svesci svojim obrazom upisivao i petu crticu. Opštinar je pričao, Ruža je trnula a Mita frigo je pored novčanog lera, u sebi, duboko i otprilike tamo gde i je i opštinar negovao uverenje da će opština postati ili Mars ili je neće biti, negovao i počinjao svoju, nešto drugačiju ideju o opšitini, o rušenju i o Ružinom dućanu.

Čuo je naš Mitke dobro šta se sprema Ruži i svima nama koji smo sa Ružom konektovani na razne načine. Razglasio je Mitke, brže od goluba, razglasio je da se Ruži sprema kraj i da će Ružinu svesku spaliti sile zakona koji je uvek na strani onih kojima upisivanje u Ružinu svesku nije od životne važnosti. Vest je brže nego što vesti inače putuju, a onako brzo kako samo brzo putuju vesti o nekakvoj nepravdi koja je uvek jasna i nedvosmislena, stigla do svih lokalnih mangupa, đuvegija, navijača i drugih koji su u život uključeni napre svoji telom, a onda i jezikom. U roku od odmah svi čija su se imena i nadimci ikada našli u Ružinoj sveski, bili su obavešteni i spremni da se tog dana, onda kada je rušenje i najavljeno, nacrtaju ispred dućana, isto onako kako su godinama unazad u njenoj svesci isrcatavali tarabe pred navalom gladi ili nemanja cigara i piva.

[typography font=”Cantarell” size=”14″ size_format=”px”]Hvala ti, Ružo.[/typography]

Dan za izvršavanje je došao takođe brzo, valjda zbog silne želje svih nas da stigne što pre i da prođe po našem. Okupilo nas se neočekivano mnogo, i svi smo napokon prepoznali istinskog generala u čiju zaštitu treba da stanemo. Policija je i sama videla silu solidarnosti protiv koje i onaj višak faktičke moći koju su plaćeni da vrše ne može i ne treba da se koristi. Policija je dakle videla da se u zdanju u kojem je Ruža krije i nešto drugo od te vajne nelegalnosti. I oni su znali da je čvor kojim smo svi uvezani baš u tom dućanu i u Ružinoj nepodnošljivoj lakoći davanja na ler. Nad Ružom nije izvršeno ništa. Sveska stoji na starom, dugovi se uredno pamte, rakija po starom sjajno odomaćuje svakog ko je lizne, a Ruža po starom nastavlja da spava i da iza zastora sanja uvek dovoljno blizu svima nama kojima kraj meseca stiže naglo i iznenada.

  • Rampampam

    Lijepa laž :D Ali nažalost samo laž . Bajka o duševnoj i poštenoj trgovkinji (valjda se to sad tako u novogovoru kaže) , hrabrom i odlučnom narodu , i policiji koju je lako zaplašiti … Lepo je čuti, ali istina je malko drukčija .

    Ovaj narod je u razvratno-materijalistički sistem upao malo svojom voljom a malo bombama 1999. i otada ne samo da nije ništa činio da ga se otarasi, već ga je napravio još gorim . U Nemačkoj pravila barem važe za sve, makar bila dobra ili loša . U Srbijici , zna se , komunalci prebijaju za neplaćen BusPljus , a deca velikih lopova nekažnjeno gaze drugu decu . A i ta Ruža, podmitiće sanitarne inspektore da ne vide pacove što joj trčkaraju po radnji, ali zato veresije nema . Nimalo.
    I sve mi se čini, sva zla koja su nam se dešavala , ono što su drugi učinili nekako ćemo i ispraviti . Ono što smo sami sebi ne možemo .Dal je sudbina il genetika, ko bi ga znao …

  • Lobotomija

    Ti bi kan’da voleo da oni dođu ponovo? Pa zar ovakvu priču da skrnaviš.

  • Vernodostojan

    Tarzanijski pseudoanarhisti crtaju “kapitalizam sa ljudskim likom”? Smešno… Jedino što Ruža može da daje na crtu je njena domaća rakija. Za ostalo mora da plati Idei ili nekom drugom veletrgovcu kod kojih suza i sveske na kvadratiće za sitne bakaline nema. Što znači da su joj cene jedno 30% veće no u npr. Tempu, da bi “peglala” docnju i uopšte opstala. Što se tiče srpske solidarnosti, to je tek živi piš. Pola tih dužika bi se radovalo što komšinici crkava krava, a drugu polovinu bi jednostavno boleo đon. Najzad, svako sa dva grama mozga podneo je zahtev za legalizaciju koji sprečava rušenje. I baš je simpatično što je autor takav bundžija i protiv zakona, verujem da u zbilji čuva fiskalni isečak 100 metara od prodajnog mesta kako je i propisano.

  • apatinac

    pošto ni ne shvataš o čemu je ovde reč, onda se razbacuješ terminina poput ”pseudoanarhizma”, te ne treba da čudi ovo lupenja o tome da je ovo odbrana kapitalizma sa ljudskim likom.

  • Genclerbirligi

    Čekaj, šta je poenta ovog teksta? Da je proletarijat ustao, i da će ustati opet? Da bi trebalo da se gradi na divlje? Da je svako objektivan ko koristi mozak sluga zlog, kapitalističkog sistema? Da je Ruža dobra žena (svakako jeste)? Ili, kao što Tarzanija ima običaj u skorije vreme da ističe, da je kapitalizam đubre i kako što pre treba da se desi klasni rat od suštinskog značaja da prestanu ratovi i da poteku med i mleko?

    Zvučim kao pleb kad govorim ovo, ali vratite se slobodno na kenjavinu o kurvama i janjetini, oladite malo od politike, prvo što ne umete i kenjate ko foke, drugo i da umete smorilo bi.

  • pantelija

    baki, sigurno ti je do jaja u životu ili se bar tripuješ da jeste, ako te u moru tekstova zabavnog karktera smara što se tu i tamo neko dotakne pitanja hleba. šta je tu problem, što vam neko čačne crtu apolitičnosti?! eto, ima nas kojima znači što tarzanija/prezupč pišu ovakve stvari. inače, poenta je vrlo artikulisana za sve koje dotiče realnost života u srbiji…

  • Kapital je mama

    Nosite u kurac tog prezupca odavle. Ko oce da cita ova njegova neoostrovski sranja, nek ide na njegov sajt i vozdra.

  • asd

    ne. ti ne zvucis kao pleb. ti zvucis kao govno. al ne ono aristokratsko nego kao pandur u getu. smrdis na zabokrecinu a u svojoj glavi valjas misli kako si intelektualac. najgluplji idijot. gluplji si bre i od oba nasa precednika. a to bas treba znati

  • Mirinda

    To ti je odbrana kapitalizma s ljudskim likom tipa “mi smo 99%”, ali jedemo u Meku i kuckamo na Ajfonu. To lažno komunjarstvo je ogavnije od najgore tajkunerije – s njima je bar sve jasno.

  • Nikolaus

    https://www.facebook.com/pages/Podrska-za-Ruzu/1452350808409382?fref=nf

    Aко вам је до правде, подржите ове људе !
    Ширите страницу, помозимо им кад је најпотребније!

    О овој Ружи је реч!

  • Plant

    Zapravo nije bajka jer Ruža zaista postoji. Znam to jer kupujem kod nje vec 20 i kusur godina. A ti sa tvom svojom ogorcenošću možes samo da se udavis tamo gde Ruža sere i pod uslovom da se najpre okupas.

  • Hoose Ya Deddy

    Najgore je sto je tih ,, 99% -otnjaka ” ogromna vecina. Nagledao sam je takvih , pseudo-komi-soci-anarho debila. Imao sam drugara , zbog njegovih stavova sadanjih vec bivseg. Dok je bio u Srbiji, i dok smo se druzili predstavljao se kao neko koga mnogo pogadja nepravda, ljudska patnja i monstruozno stanje stvari u svetu. Otisao na osnovu hrvatskog pasosa u Kanadu pre godinu dana da radi na gradjevini, sada tvrdi kako je sve sto mu je u zivotu potrebno je da jednom godisnje ode na par nedelja u Meksiko, i da mu benzin bude jeftiniji od vode. Ja kad sam cuo kako je promenio plocu…sve mi je bilo jasno.