Kako doći do vlasti?

Bili su izbori. I došlo je do promene. Znao sam to. Nisam osećao to u vazduhu, nisam to viđao na licima ljudi pored kojih sam prolazio, nisam osećao nikakav polet među mladima, i sva ta slična revolucionarna sranja. Video sam to po postovima na fejsbuku. Pre izbora kad sam postavio pesmu “Elemental – Iz dana u dan”, komentari su bili samo od ljudi, ako tako mogu da ih nazovem, iz napredne omladine. U fazonu bunt, dosta je, i te priče. Nisam znao da ih imam u prijateljima, pa sam morao da ih obrišem. Sve do jednog. Dobro, nisam mogao brata od tetke, koji se tu našao, među bagrom. Njega sam samo blokirao.

Posle izbora, jednom prilikom sam postavio pesmu “Ikac – Rasut u komade”, i ondak šta se desilo? Isti proces kao i kod prethodne pesme, s tim što su sada bili drugačije stranački obojeni likovi. I brat od ujne. Šalim se, nije bilo više rodbine, al’ bi bilo do jaja da jeste. I sve sam ih opet obrisao. Poražavajuće je sve to. Ne to što sad imam samo stotinak prijatelja, uglavnom ribe koje ni ne poznajem (da se ne lažemo, i to je poražavajuce, al’ bože moj), ne ni moj diskutabilni muzički ukus, već to što toliko ljudi brani tako zdušno stranačke boje. I to ne zato što podržavaju ideju, program ili šta god te iste stranke, već iz svima nama dobro poznatih razloga. Jašta, da menjaju Srbiju. Na bolje, svakako.

Ja, lično, nikada nisam bio lik koji bi pao u vatru zbog neke stranke, ili neke stranačke osobe. Nisam ni totalno apolitična osoba ali, jednostavno, smatrao sam, praviti od neke osobe idola, u ovakvoj Srbiji, u ovakvom vremenu, bilo bi u najmanju ruku iluzorno. A mi, kao narod smo skloni tome. Ne mislim samo na Srbe, već uopšteno narod na ovom podneblju. Tito, Cobi, Đinđić, sad ovaj, čak je bre i Karić pretio da postane svojevrsni kult ovde. Možda to ide iz ideje, koja je usađena kod naših ljudi, da će sve neko drugi rešiti za nas. Jedan čovek. Nadčovek. A mi ćemo mu biti večno zahvalni, tako što ćemo na masovnim okupljanima na trgovima nositi uramljene slike sa njihovim likovima.

Njihov dolazak i odlazak sa vlasti je tako cikličan i u jednakim intervalima postavljen proces, da bih mogao sa velikom dozom sigurnosti da predvidim šta će biti u narednih par godina. Ceo taj ciklus sadrži nekoliko aspekata tj segmenata, i toliko su predvidivi da se može napisati svojevrsno uputstvo za dolazak na vlast:

Gramziva vlast

Gramziva vlast je prvi činilac koji ti je potreban, bolje reći neophodan, da bi došao na vlast. Zvuči malo konfuzno. A nije. Ti si čovek iz naroda, domaćin. Trudiš se da takvu sliku stvoriš o sebi. Ovi na vlasti su lopovi, trudiš se da takvu sliku stvoriš o njima. U tome ti vlast zdušno pomaže. Narod sve gore živi, ti si sve glasniji. Ovi gore ne jebu živu silu, jer su oni zaboga na vlasti, ostali su gnjide, i niko im ništa ne može. Bliže se izbori. Jebi ga, pukneš malo keša na kampanju. Malo više. Ali to tebe ne zanima jer ionako ne plaćas iz svog džepa. Zna se ko te finansira, hehe. Izbori dođu i prođu, ti pukneš. Ne daj da te to obeshrabri. Vlastodršci više nisu toliko suvereni, morali su sa nekim da se sližu da bi ostali tu gde su. Budi strpljiv, sledeći izbori su tvoji!

Dinkara – idealna meta napada svake opozicije

Prost narod

Naime, ovde mi nije namera da vređam bilo koga, niti bilo koji društveni  sloj. Ali u jednom se moramo složiti, hteli to ili ne, najveći deo populacije je glup. Takvi ljudi su po prirodi stvari, podložniji manipulaciji, po principu, pričaj mi sta volim da čujem, i glasaću za tebe. Pa recimo, lupam cifru, jer nisam upoznat sa problematikom, ako nečija krava daje dvadeset litara dnevno (možda je ovo baš velika glupost) ti mu reci kako će ona, ako ti dođeš na vlast, da daje pedeset litara. Mleka. Čokoladnog. Nema veze sto se kravi jebe ko je na vlasti, i što to nema nikakve veze sa logičnim razmišljanjem, neobrazovanom čoveku će to da se svidi i možda ga i ubediš. Jebi ga, čovek u odelu sigurno zna bolje od mene u ovim krpama. Važno je da sve to lepo zvuči, spakuj ga tako, i samo pričaj o blagodetima koje sve nas čekaju kad ti dođes na vlast. Ma kolač u tiganju će da bude mala maca kad ti zavladaš. Pričaj, obećavaj i uzdaj se u kratku pamet sviju nas. Nikoga do sad nije izneverila, neće ni tebe.

LJUBIČASTA!

Obećanja

Bitan aspekt. Dobro, ovo uputstvo je više spada u kategoriju ” kako ostati na vlasti”, al’ ne mari da ga spomenem. Sada si došao na vlast i moraš da budeš odgovorniji, šatro. Da bi osigurao pobedu i na sledećim izborima moraš da budeš lukav. Da misliš bolje nego što su ovi iza tebe. Obećanja koja si davao u kampanji su, budimo realni, budalaštine. I ti to znaš. E, sad sigurno u tom moru gluposti koje si izgovorio postoji nešto što je realno ostvarivo. Polako, nemoj da paničiš, uzmi snimke govora i sve polako pogledaj. Vraćaj i po nekoliko puta. Eto vidiš da ima barem nešto. Uzmi kredit, napravi fabriku kabla u, recimo, Mionici. I zaposli jedno stotinak radnika. Za kredit te zabole, to će i onako unuci da plaćaju, ne tvoji,  zataskaćes nekako. Dovedi neku zvučnu kompaniju. VOLVO. Zamisli kako to zvuči u ušima naroda. Volvo otvara fabriku u Srbiji. Dojajno. Pitaš se kako bre da dovedeš nekog takvog u jebenu Srbiju. Pa lepo, ponudi džabe zemlju, i plaćaj po soma jura za svakog radnika koji se zaposli, i ne otežavaj mu oko raznih dozvola. To je sve. Ko je lud da ne uzme te uslove. I uhapsi nekog, dobro, pusti ga posle određenog vremena provedenog u pritvoru, ali bitno je da ga uhapsiš. Kad hapsiš na sva zvona, kad pustaš, ne moraš baš na sva. Nemoj ni na jedno.

Daj bre, kakav Volvo.

Utisak masovnosti

Bitno je da tvoj program liči na opšte-narodnu inicijativu da se nešto promeni. Da bi sve to tako i izgledalo, potrebno ti je ljudstvo, koje će te pratiti. Taj cilj mora da se ostvari na dva fronta. Prvi je onaj klasičan, masovnost na mitinzima. Organizuj prevoz (to mogu ja da ti sredim, kum mi drži Satelit trans, daće ti povloljno autobuse i kamione.) , lanč pakete, čak se nemoj libiti i da platiš ako treba. Druga je priča ako ti blejiš pred dvestotinak ljudi, a skroz druga ako se ta brojka meri u hiljadama. Onda to sve dobija dozu ozbiljnosti. Drugi front je nešto novije prirode, i obuhvata internet. Ovde je važno da se borba ne limitira samo na izbornu kampanju, već da bude prisutna tokom celog perioda tvoje vladavine. Ma koliko ti se činilo nepotrebno, hvalospeva o tebi na internet portalima nikad dosta. Time se utiče na one neodlučne u vezi tebe. Da prevagnu ka tebi. Mislim da se o internet botovima manje više sve zna, tako da dalje neću trošiti reči o ovim divnim ljudima.

Sva navedena pravila, i njihovu univerzalnu primenu, nevezano za period u kome se nalazimo, govorile o unifomisanosti procesa koji nam se dešavaju iz decenije u deceniju. Političar je prvo čovek koji se bori za pravdu i opšte dobro, ljudi zbog nemaštine i loše situacije i neznanja poveruju, daju poverenje, zatim dođe na vlast, krene agresivno, pa malo manje agresivno, pa ga zabole kurac da  kreće bilo gde. Zbog alavosti, i bahatosti, vođen mišlju da nikada neće morati da sjaše, da neko drugi uzjaše, zaboravlja na ključna pravila koja su ga dovela tu gde jeste. Nezadovoljstvo u narodu ključa, pojavljuje se neki novi on, od pre par godina, pokreće “promene” i ciklus kreće ponovo.

Iz svih ovih razloga, biram da ipak budem neaktivan, apolitičan. Nekako mi nije zanimljivo da pratim utakmicu koju sam gledao mnogo puta do sada, a da to nije utakmica sa Hrvatima i Saletova trojka. Sale Srbine!

Tekst napisao i poslao Palindrom, dobar neki čojk. Pošalji i ti na naš pejdž u inboks ako imaš šta pametno.