10 najluđih nogometaša koji su ikad šutali loptu

Ne dajte se zavarati naslovom, šutanje lopte na ovoj listi ne može biti nevažnija stvar. Ovdje će biti predstavljeni nogometaši koji su se pored šutanja lopte proslavili i šutanjem navijača, protivničkih i vlastitih igrača, sudaca, djece u omladinskom pogonu itd. Sve u svemu, lista deset ekscentrika koji su ujedno i najomiljeniji i najomraženiji, koje možete ili voljeti ili mrziti, ali nikako ostati ravnodušni.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]10. Vinnie Jones[/typography]

Velšanin prikladnog nadimka – Psycho, apsolutni rekorder po broju polomnjenih cjevanica i nagnječenih rebara u engleskom nogometu. Također, drži rekord za najbrže dobijen žuti karton u tadašnjoj engleskoj Prvoj Diviziji(danas Premierliga); podvig za koji mu je 1990. trebalo čitavih pet sekundi od početka meča između njegovog Sheffield Uniteda i Manchester Cityja. Nakon karijere se proslavio i u Hollywoodu gdje danas glumi raznorazne luđake; s tim da je gluma možda prejaka riječ jer se čovjek jednostavno ponaša prirodno. Poznat i po incidentu s podjednako ludim Gascoigneom kada mu je zgnječio jajca. Duhovni otac Batice Mirkovića.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]9. Rene Higuita[/typography]

Svaki pošten golman mora biti malo udaren u glavu. Čak i na menadžeru postoji posebna rubrika za ekscentričnost golmana. Međutim, autor škorpiona, legendarni kolumbijski golman koji je harao Južnom Amerikom krajem osamdesetih i devedesetih je posebna kategorija udarenosti. Kada ničim izazvan krene driblati protivnički napad postaje noćna mora svojih trenera, ali i navijača. Međutim, uglavnom mu te eskapade budu oproštene jer je kao golman za 15 klubova u nekih 450 utakmica u karijeri zabio 44 gola, od čega 3 za reprezentaciju. U sezoni 1999./2000. za svoj tadašnji klub Independiente Medellin u 20 utakmica u ligi zabio 11 golova. Statistika koje se ne bi postidio ni solidan ofenzivni vezni. Jedan od rijetkih koji je na ovoj listi prvenstveno zbog šutanja lopte, ali svejedno ništa manje lud od ostalih.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]8. Pepe[/typography]

Definitivno jedan od ponajboljih braniča na svijetu posljednjih desetak godina. Igrač podvojene ličnosti koji kada je Pepe trpa u džep ponajbolje svjetske napadače, a kada poprimi alter ego Hulk, trpa ih u bolnice. Na ovoj listi završio zahvaljujuči upravo spomenutom alter egu koji se prominentno ukazao 2009. na utakmici između njegovog Real Madrida i susjednog Getafea kada je prvo srušio protivničkog napadača u prodoru da bi ga potom propisno iscipelario dok se ovaj na podu previjao od bolova. Ni to mu nije bilo dosta pa je zatim desnim krošeom opalio po zubima žrtvinog suigrača koji je došao pomoći palom suborcu. Naravno, uslijedila je rekorda kazna Saveza, 10 utakmica zabrane igranja i obvezno pohađanje tečaja kontrole bijesa. Poznat i po udaranju suigrača za vrijeme utakmice i zavidnim MMA vještinama. Otkako ne igra prvu postavu, na kladionicama značajno porastao koeficijent za crveni karton u utakmicama Reala.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]7. Mario Balotelli[/typography]

Još dok je igrao za Inter sasvim normalno se pojavio na presici u Milanovom dresu. Čovjek genijalnih ideja za ubiti vrijeme kojih se prosječan smrtnik ne bi sjetio za tri života. Tako je recimo u trenucima dosade kroz prozor gađao pikado strelicama podmladak Manchester Cityja zbog čega mu je City odrezao 100.000 funta kazne. Jednom je prilikom testirao strpljenje milanskih karabinjera mašući kroz prozor auta plastičnim pištoljem, a tu je možda i najblistaviji trenutak njegove genijalnosti, kada je zapalio kupatilo igrajuči se petardama s društvom. Od sabranih djela vrijedi još izdvojiti i situaciju kada je u prolazu svratio u neku srednju školu u Manchesteru, najnormalnije se poslužio wc-om i nastavio put kao da se ništa nije dogodilo. Redovan posjetitelj striptiz barova, posebno ih voli pred važne utakmice za što mu nije problem platiti 400.000 funta klupske kazne. Mlada, potentna budala koja će nas uveseljavati još dugi niz godina.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]6. Paolo Di Canio[/typography]

Valjda najomiljeniji deklarirani fašist na svijetu. Ikona među navijačima desetak klubova za koje je igrao, zabijao i tukao po Italiji, Engleskoj i Škotskoj; otpadnik u civiliziranoj Europi. Zbog dugog jezika i veličanja fašizma nije ubilježio nijedan nastup za nacionalni tim Italije, iako je realno imao kvalitetu. Na ovu listu, osim što je dovoljno lud da se deklarira fašistom, stigao još luđom epizodom iz 1998. kada je u dresu Sheffield Wednesdaya udario suca koji mu je dao crveni karton jer je ranije nasrnuo na sve igrače Arsenala koji su mu bili u domašaju šaka. Dobio suspenziju saveza od 11 utakmica i ušao u legendu. Uči u sukob s Di Caniom je bio ultimativni test hrabrosti. Kasnije se kao trener nije libio pucati šamare svojim igračima tijekom utakmice. Duševan čovjek sve u svemu.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]5. Diego Maradona[/typography]

Najeklatantniji primjer da genijalnost nikad ne ide bez nuspojava. Možda največi nogometaš svih vremena, ali i sigurno jedna od največih budala. Posjeduje lijepu kolekciju kontroverzi u kojoj počasno mjesto ima, kako ju je sam Maradona nazvao – Božja ruka iz 1986.  Godine 1991. igrajuči za Napoli pao na doping testu na kokain i zaradio do danas rekordnu disciplinsku suspenziju od 15 mjeseci. Veče suspenzije su bile samo za namještanje utakmica. Danas u Napoliju ima hram gdje se navijači evo i 20-ak godina kasnije klanjaju idolu. Inače, u Napoli došao iz Barcelone gdje je uspio pokupiti hepatitis zbog čega do danas ima probleme. Nakon odlaska iz Italije, ostao dužan 37 milijuna eura poreza. Pravne zavrzlame oko poimanja zastare i jake veze spriječile da ne završi na Interpolovoj tjeralici. Poznat i po pogledu koji ledi krv u žilama prilikom proslave gola na Mundijalu u SAD-u 1994. Kućni prijatelj s Fidelom Castrom i smrtni neprijatelj s Peleom, kojem spori nezvaničnu titulu najboljeg ikad. Majka mu je ex-yu podrijetla, što i ima logike jer takav komad budale samo i može biti produkt balkansko-južnoameričke veze. Dobar, loš, zao – Maradona utjelovljuje sve u jednom.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]4. Paul Gascoigne[/typography]

Jedan od najtalentiranijih engleskih igrača svih vremena i jedini na ovoj listi koji ima dijagnosticiran psihijatrijski poremečaj. I to više njih. Doduše, bipolarni poremečaj, bulimija i opsesivno-kompulzivni sindrom i nisu bogznakakve duševne bolesti, ali sama činjenica da je Gazzu dijagnosticirao psihijatar je dovoljan razlog da se dotični pojavi u TOP 5 na ovoj listi. Prema vlastitom priznanju, dok je igrao najbolji nogomet u karijeri rješavao je dvije boce viskija na dan. Pored alkohola, nije mu bilo mrsko ni povuči liniju bijelog s vremena na vrijeme. Iako je jedno vrijeme bio među najplačenijim nogometašima na svijetu, odavno je bankrotirao, a prošle godine skoro umro od alkohola. Danas se liječi po klinikama u Kaliforniji, sve na račun zabrinutih suigrača. Unatoč svemu, ima status jednog od največih igrača Tottenhama svih vremena i najboljeg u svojoj generaciji u Engleskoj. Noćna mora PR agenata i protivničkih obrana.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]3. Eric Cantona[/typography]

Autor nekih od najgenijalnijih golova koje su stadioni Premierlige ikad vidjeli, ovdje se, naravno, nije našao zbog toga. Cantona je uvijek slovio kao beskompromisan igrač kojem nisu bili strani crveni kartoni, međutim scena iz 1995. se izdvaja kao možda najzloglasniji incident jednog igrača u povijesti klupskog nogometa. Naime, nakon što je u utakmici protiv Crystal Palacea dobio izravan crveni karton zbog udaranja protivničkog igrača, isprovociran jednim domaćim navijačem Cantona je uletio u publiku i legendarnim kung-fu udarcem nogom u glavu u maniru Chuck Norrisa pokušao nokautirati provokatora. Nakon što je samo djelomično uspio u namjeri, krenuo ga je dokrajčiti šakama. Tada se umiješala policija i zaštitari koji su spasili nekulturnog jazavca težih ozlijeda. Uslijedila je dvotjedna zatvorska kazna, društveno-koristan rad i suspenzija do kraja sezone. Nakon što je okačio kopačke o klin, upitan u intervjuu koji mu je najdraži trenutak u karijeri, Cantona je rezolutno ustvrdio da je to bilo kada je tom idiotu iz publike pokazao da se s Cantonom ne zajebava. Tarzan.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]2. Luis Suarez[/typography]

Još dok je igrao u Ajaxu prozvan Luis Kanibal jer je iz samo njemu poznatih razloga na jednoj ligaškoj utakmici izgrizao PSV-ovog veznjaka, izvijesnog Bakkala. Da to nije bilo tek adolescentsko eksperimentiranje s novogvinejskom kuhinjom uvjerio se Bane Ivanović nekoliko godina kasnije. Iako Suarez tada nije dobio crveni karton, FA ga je za gastronomski izbor nagradio s 10 utakmica suspenzije. Mada, navodno, više nema afinitete prema ljudetini, zasigurno bi njega pojeli da se pojavi u Gani. Još su svježa sjećanja na Mundijal u Južnoj Africi kada je Suarez u maniru odbojkaškog bloka na gol crti spriječio gol Gane. Iako je bio dosuđen penal, a Suarez isključen, najbolji ganski igrač na turniru Gyan ga je fulio i Gana je kao posljednja afrička ekipa koje bila ostala na turniru – ispala. Omiljeni igrač Mikea Tysona.

[typography font=”Cantarell” size=”24″ size_format=”px”]1. Joey Barton[/typography]

Joey Barton ima sve predispozicije da još dugo ostane zacementiran na tronu nogometnih luđaka. Dok je igrao za Manchester City zaradio šestomjesečnu zatvorsku kaznu i tečaj kontrole bijesa zbog tuče u McDonaldsu u Liverpoolu. Navodno jednom akademcu Cityja ugasio cigaru u oku, iako je to ostalo na razini glasine. Na pripremama na Tajlandu istukao 15-godišnjeg navijača Evertona koji se tamo zatekao, jer ga je ovaj provocirao. Nakon toga napokon potjeran iz Manchestera. Karijeru nastavio nešto sjevernije, u Newcastle Unitedu, gdje je također redovno mlatio, ali uglavnom protivničke igrače. Kada ga je i Newcastle otjerao zbog dugog jezika na Twitteru, igrajuči za QPR jednom je prilikom išamarao gotovo pola ekipe bivšeg klupa, a najgore su bili prošli Tevez i Aguero. Ta utakmica u posljednjem kolu protiv Cityja bila je odlučujuća za ostanak u ligi, a do njegovog isključenja u ’55. Rangersi su imali 1-1. Iako se QPR zahvaljujuči rezultatima na drugim utakmicama u tom kolu ipak spasio relegacije, Bartonu nije oprošteno i poslan je u Marseille. Gotovo je nemoguće pobrojati sve suspenzije i klupske kazne koje je Barton za karijere zaradio, ali činjenica da je otjeran iz baš svakog kluba za koji je igrao govori za sebe.

Tekst poslao čitalac Gjuro, ako i ti blablbla… pošalji ga na naš fanpejdž.